Danas (16.12. 2025.) se obilježava tužna 32-ta godišnjica pogibije troje pripadnika Brigade kralja Tomislava na Oklanici, iznad Doljana, a danas je u crkvi u Doljanima i na Pomenu. Prije 32 godina na Oltar domovine živote su darovali: Ljiljana Zrno, Ivan Radoš „Đuro“ i Ivan Petrović „Džajo“.
Ivan Petrović Džajo je rođen u Mesihovini a živio je u Posušju. Pošto je mobilizacijom u travnju 1992. godine pri osnivanju 1. bojne Tomislav dragovoljno pristupio i raspoređen u 2. vod 1. satnije i tu stekao ratne prijatelje nije želio mijenjati postrojbu i prelaziti u postrojbe HVO Posušje. Upravo kada kad je bio na terenu, supruga mu je bila u drugom stanju i nakon njegove smrti rodila sina, a od ranije je imao kćerku. U prijateljskim razgovorima je vrlo često isticao važnost obitelji i djece te da su oni ti zbog kojih moramo ustrajati u borbi za slobodu svog naroda. Nažalost i supruga je rano preminula jer je oboljela od teške zloćudne bolesti.
Ljiljana Zrno nije bila medicinska sestra, ali je izbijanjem rata dragovoljno pristupila i stavila se na raspolaganje izražavajući snažnu želju pomoći hrvatskom narodu za svoj opstanak i svoju slobodu i prijavila se u sanitet od prvog dana ratnih sukoba u travnju 1992. godine na Kupresu. Uopće nije trebala biti na terenu jer nije bila njezina smjena i mijenjala je ratnog kolegu koji je imao obiteljske obveze. Stradala je u zasjedi s medicinskom opremom, bez oružja i ne dvojeći što pucnjava još uvijek odjekuje iz Gračaca koji je na 200 m n/v prema Oklanici koja je na 1290 m n/v na terenu koji je i za planinare vrlo zahtjevan.
– Ivan Radoš Đuro bio je na položaju „Treće oko“. Nakon što se razdanilo, zatražio je da mu se omogući da malo prije smjene koja je trebala biti tog dana u podnevnim satima, ide par sati ranije jer mu se sestra udaje i kao najstariji od petoro djece, ujedno i hranitelj obitelji bude na usluzi i pomoći organizacije svatova. Neposredno nakon što je sišao s Oklanice do Pomena počela je pucnjava i nije dvojio treba li se vratiti i pomoći svojim suborcima. Dočekan je u zasjedi i ubijen iz neposredne blizine, na istom mjestu gdje je samo pola sata ranije već prošao silazeći s Oklanice.
Teže ranjeni u ovom napadu protivnika, Ivan Mioč Ika, umro je 19. studenog 2020. godine u Šujici.
(dio je iz Zapisa Boška Papića, objavljen na web stranici: mandino-selo.com
POKOJ VJEČNI NJIMA I SVIM POGINULIM I UMRLIM HRVATSKIM BRANITELJIMA I NEKA POČIVAJU U MIRU BOŽJEM, A ŽIVI IH SE TREBAJU UVIJEK SJEĆATI I BITI IM ZAHVALNI.
Mi objavljujemo dvije pjesme posvećenu heroini Ljilji Zrno iz Šujice, koje su napisali: njezin suborac Ćikeša Čolina
LJILJA, NAŠA HEROINA
Ej ti plava djevojko
Heroino Duvanjko
Što si Bogu tol’ko mila
Da si Duvno ostavila.
Tvoji plavi uvojci
Naši to su klasovi
Žitna polja duvanjska
Gdje je naša svetica.
Šta je Bogu tol’ko milo
Da te sebi poželio
Poželio tebe Ljiljo
Jer je njemu tako milo.
Smisao je tvog života
A i tvoja sva dobrota
Za svog brata život dati
Tebe slave svi Hrvati
Heroino duvanjska, Ljilje naša, Šujička
Tebi hvala, svaka slava
Za brata si život dala.
Tebe slave bojovnici
Tvog života suputnici.
Autor: Ćikeša Čolina
i hrvatski branitelj iz Doljana Tomo Raič:
PJESMA POSVEĆENA ŠUJIČKOJ HEROINI LJILJI
Pitanje imam, odgovor moram znati.
Koliko vremena treba pravdi da istinu shvati?
Vojnik koji strijelja zarobljenu ženu,
jadan je!
On se za mir ne bori, smrti gladan je.
Pitanje imam, odgovor moram znati.
Koliko treba pravdi da istinu shvati?
Vojnik je strijeljao ženu, s crvenim križom na ruci, jadan je!
I, vojska se njegova mojom ne može zvati,
onaj tko zločin štiti, smrti gladan je.
Autor: Tomo Raič, 16. 12. 2025.
16.12.2025.
www.tomislavnews.com
