“TEŽACI” i “MEKUŠCI”
Počinje Općinska liga. Nekada smo je zvali Seoska, ali kažu to je uvredljivo! O.k. Već je došlo do nekih izmjena u satnicama pa se nadam da je sve regularno i da je gospodin Čeferin s tim upoznat… šalim se!
Već dugi niz godina sela muku muče s tim da nekako mobiliziraju 11-oricu pokretnih! Zato se termin i pomjerio na kolovoz kad stiže dijaspora koja za svako selo obično iznjedri barem po jednog robusnog napadača s ubilačkim instinktom za gol! Sumještani od njih uvijek i iznova očekuju da će donijeti prevagu na terenu, ali se obično desi da taj bjelonogi robusni napadač i nije baš na meti bundesligaša (kao što se pričalo) već neki “mekušac” koji jauče pri svakom kontaktu! Dakle, teoretičari!
Ja već duže vrijeme ne pratim Općinsku ligu. Sve je to lijepo ali opet fali mi ono nešto.
Promijenila se i publika i igrači. Nekad su u publici bili “orđinali”, lokalni zajebanti koji nisu dolazili na utakmice kako bi uživali u ljepoti nogometnih poteza, dapače, dolazili su zbog antinogometnih poteza i uživali.
Za sela su igrali “težaci” koje su kasnije zamijenili “jaukavci” odgojeni po televizijskom nogometu.
Nekad se čekalo na igrača koji je otišao u kosce. Ručno se kosile livade… Paljkovci, Uža, Vojvodinac… i nitko sretniji od suigrača i navijača kad se ipak pojavi par minuta prije utakmice, strese trunje iz kose, popije gutljaj vode i već je na terenu Ne jauče u duelu kao ovi čiji jauci dopiru do Hitne!
Danas su to zvijezde koje “seoska delegacija” mora moljakati ispred kuće prije samog početka utakmice jer on je igrač “Tomislava”. Iziđe mrzovoljan u nekim papučetinama, vjerovatno i mamuran od sinoćnje pijanke i veli: “Ajte vi pomalo i ja ću vjerovatno doći”.
Nekad se igralo na pomoćnom, izglodanom terenu. Na obližnjoj ledini pasu Momirovi konji, a oko terena zahrđale reklame Tvornice kablova i Plastike.
Oko terena publika razasuta pod jablanovima.
“Skupite se malo bogati, ta nećete kolo igrat!”, povika jedan svojima koji su nekako traljavo formirali živi zid iza kojeg viri legendarni golman spreman na “paradu”. Golmani su bili najslabija karika gotovo svake ekipe. Naš je legendarni Pajdo (Mijo) čak predlagao da se lopti ugrade uši i rep kako bi je golmani lakše uvatili!
Danas se igra na glavnom terenu. Igrači dolaze dasinski, škicaju po tribini. Tu je silna oprema, vuku torbe ko da nose duvan iz Ružića! “Raču” prije izvođenja slobodnog udarca a jedva dobace do živog zida!
Nije to za mene. Meni fale stari nogometaši i stara publika… a ne ova koja razglaba o formaciji i taktici, ova gdje ambiciozni roditelji hoće uletjeti u teren jer sudac nije svirao faul nad njegovim mezimcem.
U svakom slučaju dobro dođe onima koji se u ime sela nekako “otmu” ženi pa zauzmu položaj oko točionika. I oni moraju biti oprezni jer nekima se znalo desiti da ne znaju rezultat i žena ih otkrije! Zato uvijek po završetku utakmice zaustavite nekoga iz sela i pitajte za rezultat! Možete dodati i to : “Ko je bio bolji?”
Ovaj će reći : “Naši, ali nas sjeba sudac!”, onda ti kažeš: “Ma ja! Mrze nas! To treba dočekati i izdegenjačiti!” I onda nastaviš s “točenom”.
Tako se ponaša pravi lokalpatriota… odnosno patriota koji je loka!
Piše: Jakov Krišto
www.tomislavnews.com
