Nova školska godina počela je bez nekih dragih nam lica. Na hodniku oko zbornice fale glavice na koje smo navikli protekle četiri godine, ali još više nedostaje jedna prosijeda glava u zbornici.
Preksinoć igrala Hrvatska, a mi na velikom odmoru pričamo o zimnici i kuhanju pekmeza! Nekako bezveze. Nema rasprave o utakmici, sucima i još ponekom detalju. Nema jer je naša Ivica Pašalić Lhotak otišla u zasluženu mirovinu. Žena koja nikoga nije ostavljala ravnodušnim, uvijek svoja, uvijek iz srca.
Netko u životu ima jednu, netko dvije, a netko nijednu veliku ljubav. Ona ih je imala nekoliko i sve su bile toliko velike da ih je bilo nemoguće ne primijetiti.
Prva i najveća ljubav bila je prema svojoj djeci. A ništa manja nije bila ni prema onoj drugoj djeci, generacijama učenika u njezinoj učionici. Voljela ih je, poučavala, branila i štitila. Zbog svoga zaštitničkog odnosa prema učenicima znala je izazvati negodovanje nekih od nas, a kad nam je postalo jasno da je to imanentno njezinu biću, prestali smo se buniti. Kabinet kemije kojem je ostala vjerna od prvoga do zadnjeg sata svoje dugogodišnje prosvjetne djelatnosti gotovo je posvećeno mjesto koje je zajedno s hodnikom činilo Državu Kemiju u kojoj su vrijedila i posebna pravila, a periodni sustav elemenata zlatno je slovo.
A onda – ljubav prema domovini, rodnom kraju, sv. Anti… i još ponekom Anti 
. I naravno, Dinamu, jer kako bi bez njega!
. I naravno, Dinamu, jer kako bi bez njega!
Draga naša Ivice, hvala ti na svemu što si podijelila s nama i ostavila u ovoj školi. Falit će tvoja energija, pokoja rasprava oko Dinama i ona posebna iskrenost koju imaš.
Želimo ti dane ispunjene mirom i veseljem uz djecu i unučiće – i da i dalje, baš kao i do sada, živiš sve svoje ljubavi, objava je Gimnazija Marka Marulića Tomislavgrad.
www.tomislavnews.com
