NESANICA
Ležiš do mene,
umorom svučena do gola.
Na postelji, ljubav sa snom vodiš.
Ja zurim u slabašno rasutu svjetlost,
tamo na jeftino popunjenom ormaru,
prenaprežem umorne zjene.
Potpuno nagnut nad samoću,
prebirem po tmini misli svojih.
Ležim do tebe čedno snene
bez dodira duše i tijela.
Kao crv pod koru zavučen
nagrizam sve starijeg sebe.
Razbacujem se po konturama stihova,
životu tražeći crte lica.
Pitam se:
Bdije li to u meni pjesnik
ili je samo čovjek, kojeg mori sasvim obična nesanica.
Ante M V
www.tomislavnews.com
