Uistinu sam htio napisati jednu,
nazovi, angažiranu pjesmu,
pokazati prstom na one prokletnike
što od sirote djece robu napraviše
kao i u ona davna i sramna vremena.
Htio sam počastiti po zasluzi
sve one ogavne pervertite
koji zavučeni u brloge grijeha
s nedužnom djecom svoju
odurno bolesnu pohotu utažuju.
Htio sam odbrusiti samozvancima,
koji vide samo što žele vidjeti,
da nisu oni mjera stvari,
vaga pravde nije za svakoga,
a učas se prospu Judine škude.
Htio sam, uistinu sam htio,
a onda sam se sjetio Tebe.
Rekoh sebi: pusti, nemoj
ne daj da te izjeda gorčina.
Ne dopusti da ti omrzne ljepota,
u ljudima nije umrla dobrota,
oganj i sumpor će spržiti Zlo.
Svatko će podmiriti račun
kada kucne čas za obračun
ili, komu je lakše razumjeti,
kada jednom dođe pay day.
A svima će na kraju doći.
Ni u smrti se nitko
neće sakriti.
