VIDEO/UDRUGA “VELIKO VRILO”: Tomislavgrad gubi preko 8 milijuna KM godišnje na lošim koncesijama?!

Na predzadnjoj sjednici Skupštine HBŽ odrađena je točka dnevnoga reda: Prijedlog odluke o usvajanju strategije za borbu protiv korupcije. U raspravi ove točke, daleko više se pričalo o koncesijama, pritom je došlo do zanimljive tvrdnje premijera Ivana Vukadina. Premijer je ukazivao na važnost izdavanja koncesija, pri tome je tvrdio da su zapadne zemlje razvijene, upravo zato što su izdavale i unovčile svoje koncesije.

Povodom ove izjave, odlučili smo usporediti korist lokalnoj zajednici od koncesija da se rukovodi po zapadnim standardima, usuprot stanja koje sad imamo.

Koju korist općina Tomislavgrad ima od koncesija?

Prema iskazima u proračunima Tomislavgrada, prihodi od koncesija izgledaju ovako:

Glavni nositelji prihoda su VE Mesihovina i VE Jelovača. Ovim iznosima treba dodati i manje iznose kao naknade za jednokratnu koncesijsku naknadu, naknadu za korištenje cesta ili 0,25% od proizvedene struje koje ima Eminovo selo od VE Jelovača/ godišnje.
U svojim izjavama načelnik Buntić tvrdi da je Tomislavgrad prihodovao 6 milijuna KM ukupno do sad od sva tri vjetroparka koja su trenutno u pogonu, što izgleda nerealno prema iskazima u proračunu. Moguće je da prema koncesijskom ugovoru iznos od 1,5% liga na županijski račun, pa se sa županijskog računa prebaci pod nekom drugom šifrom na račun općine Tomislavgrad onaj dio koji mu pripada, to je  trenutno 50%.
Bez obzira sve i da je ovaj scenarij točan, ukupni prihod ne može iznosit ni blizu 6 milijuna KM.
Bilo bi dobro da netko pojasni koliki su stvarni prihodi od vjetroelektrana i od kud Načelniku cifra od 6 milijuna.
Očito je da vladajući izbjegavaju iznijeti pojedinačne prihode na godinu po koncesiji, i tako stvoriti jasnu sliku. Umjesto toga se pumpaju cifre na ukupne prihode od početka rada, očito sa ciljem da se frizira korist od koncesija.

Koliko bi imali od vjetroparkova da su EU standardi?

U EU su glavni prihodi kod vjetroelektrana na iznajmljivanju površine za vjetrenjače. Iznosi se kreću za velike vjetrenjače od 40.000Eura do 150.000Eura godišnje po jednom stubu. Cijena u glavnom ovisi o vjetrovitosti područja. Površine investitorima iznajmljuju jednako privatnici kao i općine i gradovi.   Pošto se kod VE Mesihovine radi o 22 turbine, a Jelovača 18, investitori bi se sigurno „otimali“  za ove koncesije, jer velik broj vjetrenjača znatno smanjuje  troškove izgradnje i birokraciju. Pored toga općina Tomislavgrad riješila je sve potrebne imovinskopravne odnose, s toga ova dva vjetroparka, prema nekim pokazateljima mogle bi prihoditi oko 150.000KM samo od najma zemljišta po stubu godišnje.
Pored toga značajan iznos bi mogao biti u Njemačkoj od tzv. porez na obrt (Gewerbesteuer). Napomena: druge zemlje imaju slične poreze. Ovaj porez je porez od dobiti koji pripada općinama i gradovima, on u prosjeku iznosi oko 13%. Kad se uzmu godišnji prihodi investitora od 45 milijuna KM, očekivana dobit se kreće oko 33%, što bi iznosilo oko 15 milijuna dobiti, a iz toga 13%, bilo bi dodatnih 1,9 milijuna KM za Tomislavgrad. Pored toga općinama se isplaćuje 0,2 centa po kilowatsatu proizvedene struje, što bi u slučaju VE Mesihovina i VE Jelovača dodatno iznosilo 1 milijun KM/godišnje.

Izračun za VE Mesihovina i VE Jelovača:

Kao kontrolu ove računice uzeli smo općinu Simmerath u Njemačkoj, koja je instalirala na svojoj površini 22 vjetroelektrane i od toga ima prihode oko 2 milijuna Eura/godišnje. Za duvanjski 40 elektrana bili bi prihodi oko 4 milijuna Eura. Kad bi se ovome dodala zasigurno veća vjetrovitost Tomislavgrada, možemo zaključiti da je računica približno točna. Napomena: vjetropark u Simmerathu se zove i narodni jer je u sve segmente odlučivanja bilo uključeno lokalno stanovništvo.

Prema našem izračunu, došli smo do razlike od preko 8 milijuna KM, koji je općina Tomislavgrad mogla dodatno prihodovati svake godine usuprot sadašnjem modelu. Ključnu razliku u prihodu čini podatak da je Tomislavgrad,  još za vladavine Ivana Vukadina ustupio zemljište besplatno investitorima!
Upravo ova razlika objašnjava ovoliku najezdu „investitora“ na Hercegbosansku županiju, ali to nisu jedine pogodnosti koje su investitorima zagarantirane. Investitori na zapadu, prije početka gradnje, moraju uplatiti novac za demontažu objekata, dok kod nas, kako sad stvari stoje, ne moraju uopće demontirati. Dodatne beneficije za investitore su činjenice, što ne moraju stanovništvo i općine uključiti kao dioničare.
Na zapadu je sasvim normalno da se mještanima i općini ponudi suvlasništvo u ovim visoko profitabilnim projektima. Naravno da se ova teza mora uzeti s rezervom, jer ne znamo što se sve radi iza kulisa. Poznato je da svako malo izlaze informacije o političkoj upletenosti u ovakve projekte bez znanja javnosti.

Jeli moguće da su beneficije koje su trebale imati lokalna zajednica i stanovništvo, političke elite zamaglile sebi?

U prilog ovoj tezi ide činjenica da nikad nije obavljen niti jedan javni natječaj za neku koncesiju, a investitori se pojavljuju ni otkud. Očito se sve dogovara iza zatvorenih vrata. Prema zakonu tržišta, gdje ponuda i potražnja reguliraju cijenu, trebale bi cijene koncesija eksplodirati, a to se kod nas uopće nije mijenjalo.

Pored nelogičnosti oko poslovanja sa vjetroparkovima, slično je i sa rudnikom boksita u Mesihovini. Prema općinskim podacima općina je prihodovala do sad oko 18.000KM, dok su prihodi poduzeća Rudnik Mesihovina d.o.o. prema Company Well oko 8,5 milijuna KM. Prihod općine je znači 0,2%.
Korist koju je trebala imati Mjesna zajednica, u najavama je bila basnoslovna, ali joj se sad gubi svaki trag.

Zaključak

Premijerovoj izjavi da je zapad izdavao koncesije trebalo bi nadodati, da ih je uredno i naplatio za razliku od nas!

Koncesije i prirodni resursi definitivno mogu biti prilika ovih krajeva, ali ne na ovakav način.
Općinske i županijske Vlasti svojevoljno, bez imalo transparentnosti odlučuju o našoj djedovini i u glavnom na njenu štetu kao i štetu svih nas. Građani i mjesne zajednice su u potpunosti izostavljeni iz financijske koristi, dok posljedice svega snosi isključivo lokalno stanovništvo. Ovakvim postupkom je prekršen i statut općine kao najvažniji dokument, u čijem 81. članku stoji, da se mjesne zajednice financiraju iz prirodnih resursa. Napomena: Općinska Vlast je dva puta pokušala mijenjati statut, gdje se briše ova točka, ali im nije uspjelo zbog potrebe 2/3 Vijećnika.

Ovakav način upravljanja, narodu ne može biti prihvatljiv i zbog toga se pojavljuje sve veći otpor daljnjoj „koncesijadi“ županije na ovakav način.
Narod ima pravo znati što i tko sve radi  na njihovoj djedovini, a vlasti moraju štiti interese zajednice za koju su dobili povjerenje, što sad definitivno ne čine!

Udruga “Veliko vrilo” Mesihovina

www.tomislavnews.com