POLITIČARI U BOSNI I HERCEGOVINI VJEROJATO MISLE I TAKO ODLUČUJU: “ZAŠTO UMIROVLJENICI SVAKE GODINE MORAJU SLAVIT BOŽIĆ I NOVU GODINJU, STARI SU ONI ZA PROSLAVE”?!
Kao da se pitaju oni što uživaju plodove dugogodišnjeg rada umirovljenika, oni što se bahate, razmeću skupim vozilima, raskošnim domjencima, božićnicama, darovima, odlasku na elitne destinacije na skijanje, na pričeke i dočeke Nove godine, ne pitajući za cijenu.
Ne pada im na pamet pobrinuti se pa umirovljenicima, već odavno opljačkanima i svedenima na život ispod egzistencijalnog minimuma, na puko preživljavanje, na vrijeme, prije blagdana isplatiti bijedne mirovine, a o nekakvom povećanju, božićnici…ma ne treba to umirovljenicima, svakako su na prikleci!
Političkim odlukama umirovljenici su prvu put opljačkani u ratu kada su “mudri” političari donijeli odluku da im ukinu mirovine, a svima isplaćuju samo po 50,00 KM mjesečno, a kad rat završi to će im nadoknaditi nekakvim certifikatima, vaučerima…za svaku godinu radnoga staža primjeren iznos, što većina umirovljenika nije niti razumjela, ali bio je rat, pitanja se nisu postavljala, osim kada će prestati borbe, pucanje, ubijanje…Samo da je dočekati mir! A kada je prestao rat, opet “mudri” političari koji su cijelo vrijeme rata, a i drugi zaposleni, primali plaću, održali su obećanje: podijelili su umirovljenicima certifikate ili vrijednosne papire s određenim iznosom za svaku godinu radnoga staža. I da su se ti certifikati mogli unovčiti za iznos koji je pisao na papiru, ni po jada! Nego se odmah osnovala nekakva agencija za otkup tih certifikata i otkupljivala ih za vrlo mali iznos isplate u gotovini, teško se sjetiti, možda po 7% vrijednost certifikata. Međutim, za kupovinu nekretnina, za otkupe stanova, ti vrijednosni papiri vrijedili si mnogo više, možda čak u punom iznosu?
Od umirovljenika su certifikate kupovali i oni koji su imali gotovinu, pa su se bogatuni, tada nazvani tajkuni, dodatno bogatili iako su mnogi znali kako su tajkune došli do novca,-gotovine, ali duga je to priča, koja će jednoga dana biti ispričana, tek toliko da se zna. Od tada se umirovljenici stalno zakidaju, većina živi na granici siromaštva, a mnogi i ispod nje, ali žive, bolje reći preživljavaju. I ne zahvaljujući državi, društvu, brizi zajednici, nego većina zahvaljujući pomoći djece, prijatelja, susjeda, uglavnom iz tuđine. Upitaju li se ikada oni koji donose odluke, dakle političari, zastupnici…imaju li svi umirovljenici nekoga tko zarađuje u inozemstvu? Ma briga njih…! Nevjerojatno kako se svi ti zastupnici učas dogovore i dignu ruke za povećanje i do 50% svojih, za mnoge sigurno nezasluženih plaća, naknada, a sada se hvale kako će, dakle tek u budućnosti, mirovine povećati za 17%.
Ali, vratimo se na aktualnu temu, jer ovi dani nisu za duge tekstove i žešće kritike, ima dana.
Sramite se političari i vaša bahata politika, kako ćete od sramote sjesti za blagdanski stol znajući da tisuće umirovljenika nemaju ni za kruh i mlijeko?!
Da umirite savjest često znate javno reći: “Tko je gladan neka se javi nama!” To je najveće poniženje za osobe koje su pošteno radile 40-ak godina, pretvarate ih u prosjake, a znate da će neki prije umrijeti od gladi nego prositi milost s vašega pretrpanog stola. Znate vi to, ali perete savjest, izigravate kraljeve velikog srca, a jadnici ste, većina vas nema ni srca ni duše kada treba pomoći siromašnima!
Neće vam to izaći na dobro, vjerujte! A vi – eto, Bog vam, duša vam, a obraza svakako nemate!!!
www.tomislavnews.com
