PRIZNAJEM
Volim tvoj zagonetni osmijeh
i tvoj glasni smijeh,
tvoje crne oči i pogled blag
srce ti svoje otvorih
otkrih sve njegove tajne
dušu sam svoju umirila
tebi se povjerila, jer si mi drag.
Ako su oči ogledalo duše,
onda je tvoja duša velika
kao Vran-planina,
široka kao Duvanjsko polje,
mekana kao pamuk,
topla kao majčino mlijeko,
a tajanstvena kao moja ljubav.
Zato se jednoga vedrog dana
na cvjetnim duvanjskim livadama
i ti potraži u mojim očima
kad na trenutak postanu ogledala,
razbijena, ali dovoljno bistra
da se ogledaš u njima,
jer duše su nam ostale iste, izvorski čiste. (TG, 2025.)
Autorica: Ljuba Đikić
www.tomislavnews.com
