ne bih volio
biti zapamćen.
ni po čemu
što sam rekao
ili napravio.
draži bi mi bio zaborav.
da se drugi ne umaraju
noseći me
u mislima
ili srcima.
pretežak bi, mislim,
bio taj teret.
svatko već nosi
dovoljno svoga.
ako bi me ovdje
upisivali bilo kakvim slovima
i opisivali bilo kakvim pričama,
imam osjećaj
da bi me
uzimali od Tebe.
jer ne vrijedi
nijedno sjećanje ovdje,
niti jedno slovo upisano,
koliko ime upisano
u Tvojoj
knjizi života.
zbog toga
ne želim za sebe
ništa drugo
osim toga
da se moje ime
nađe upisano kod Tebe.
ako to znači
da svijet sa mnom
u grob položi
sve što veže za mene,
tako neka bude.
ne bojim se tog zaborava
koliko se bojim
neupisanog imena
kod Tebe.
a znam
da je do toga
jako teško doći.
traži samo jedno:
umirati sebi svakoga dana.
i makar to bilo samo jedno,
uvijek će biti
ono najteže.
htjeti ne biti viđen,
već duboko skriven.
da u svakom djelu
odsijevaš Ti,
da u svakoj mojoj riječi
odjekuje Tvoja.
teško..
ali rekao si:
tražite
i naći ćete.
zato danas tražim:
zaborav
u zamjenu
za Tvoje prepoznavanje
i prepoznavanje Tebe
u onome što činim.
tako će svi
zaboraviti mene,
prah i pepeo,
a vidjeti Tebe,
Stvoritelja i Spasitelja.
u nadi tražim,
u vjeri strpljivo čekam
kako bi s ljubavlju
Ti mogao živjeti
u meni i po meni.
tražim tu milost.
jer ako ne budem tražio
nikada neću naći.
ako je Tvoja volja.
amen.
Autor: fra Nikola Jurišić
www.tomislavnews.com
