ŽIVOTNA UMJERENOST I SMISLENOST
Svjesnost vlastitih granica
S pravom se kaže da je lako koračati u krajnosti ali vrednota je ostati umjeren što naglašavaju još i drevni filozofi, a kršćanski teološki pisci nazivaju krepošću. Sv. Franjo Asiški visoko cijeni i zagovara krepost malenosti, jer: „Onoliko smo veliki, koliki smo pred Gospodinom i ništa više.“ Njegov suvremenik sv. Dominik Guzman unatoč velikoj učenosti ostaje ponizan pa više puta odbija službu biskupa koja mu je povjeravana. U svakodnevici možemo naići na primjere pojačane zauzetosti bilo u učenju i studiranju kao i u radoholičarstvu i na više radnih mjesta da se što više postigne i zaradi.
Poznati su primjeri pojedinaca da u nekim slučajevima nisu uspjeli psihički podnijeti suvišna naprezanja pa su obolijevali na živce, završavali u duševnim zavodima ili počinili samoubojstvo. Prema statistikama 30 posto brucoša na sveučilištima završe upisani željeni fakultet od kojih zna u prosjeku najviše biti dobrih i vrlo dobrih učenika, dok se izvrsni nerijetko znaju izgubiti jer se često oslanjaju na vlastite darove pri čemu izgube potrebu i naviku redovitog i ustrajnog rada i zauzimanja. Nije tajna da su nakon gubitka smisla i pojačane aktivnosti, život tragično završili i neki od velikih klasičnih skladatelja, intelektualaca i antologijskih pisaca.
Darovano vrijeme
Kršćani napose u vremenu korizme prakticiraju post odricanja u odluci za neko dobro što zadobiva snagu kad je povezano s molitvom i djelima milosrđa sa željom da rastemo u duhovnosti i budemo bolji ljudi, unaprjeđujući odnos prema bližnjima a time i s Bogom. To je način, disciplina i put do nečega višega, a ne tek način samodokazivanja vlastite izdržljivosti i snage kod odricanja od hrane, tekućine ili nekih poroka. Pronaći srednji put, ostati na visini s tjelesno-psihičkim zdravljem i sačuvati ga krepost je koju visoko trebamo cijeniti. Imati obitelj i roditi potomstvo, povlači obavezu brige za svakodnevicu, održanje života i njegov napredak što traži zauzetost u radu kojega obavljamo. Ali je i u tom nužno ostati razborit pa nepromišljeno ne ići i ne udariti u krajnosti materijalizma ili duhovnog raskoraka, budući da smo i (na)dalje tjelesno-duhovni i s određenim potrebama.
Kreativna dokolica i važnost hobija
Možda je nekima poznato kako je talijanski skladatelj Gioacchino Rossini do svoje trideset i sedme godine napisao trideset i osam opera, a zanimljivo nakon toga trideset i devet godina više niti jednu. To je vrlo neobično jer je poslije velikog uspjeha „Seviljskog brijača“ zauvijek prestao skladati, kako bi se sasvim posvetio kuhanju i kulinarskim vještinama. Na pitanje jednog suvremenika: Zbog čega više ne komponirate, nego samo kuhate?“, Rossini je odgovorio: „Pokoljenjima se možda neće sviđati moja opera, ali sam siguran da će se moji specijaliteti mnogima svidjeti.“ Ljudi su počesto nakon aktivnih radnih godina u određenom strahu i s kompleksom manje vrijednosti odlaze u mirovinu. Neki se možda pitaju: „Što učiniti s viškom slobodnog vremena?“ i „Mogu li otkriti darove izvan zvanja i posla kojega sam obavljao ili razviti vlastite hobije?“ Mnogi stariji svjedoče da je to moguće i kako u tom vremenu proživljavaju kasnu mladost pa i neočekivanu zaljubljenost i ulazak u brak. Doživjeti kreativnost plodne starosti i otkriti stvaralačku dokolicu, otvara nove vidike i bistri obzore dok putujemo kroz ostatak život koji je pred nama.
Biti razborit i mudar
Tako je u mirovini rimski car Dioklecijan navodno provodio vrijeme, sadeći povrće u vrtu palače. Jednom prilikom kad su ga zbog spletki koje su se u međuvremenu dogodile, pozvali da se vrati na prijestolje navodno je izjavio: “Da vam je moguće vidjeti u Saloni kupus što sam ga svojom rukom zasadio, sigurno vam ne bi došlo na um da to od mene tražite.“ Nikada od njega ne bi tražili da zamijeni mir i sreću svoje palače s metežom nikad zadovoljive čovjekove pohlepe. Ljudima koji obnašaju visoke službe u društvu na svim razinama vlasti, nije lako ostaviti fotelju i pustiti pogodnosti koje su kroz život stekli i uživali. Ali znak razboritosti i mudrosti je znati se na vrijeme povući, kako ne bi osjećali gorčinu i prazninu koje nerijetko vode u osjećaj odbačenosti, beskorisnosti i besmisla.
(fra Mate Tadić-Tomislavgrad)
www.tomislavnews.com
