Meni uvijek malo je
Nezamjenjiva, najpotrebnija i najveća je ljubav Tvoja, Gospodine.
Trajna i vječna je. Znam to. Shvatio sam i prihvatio.
A, meni, meni ovako zadatom u sebi, to malo je.
Ja bih još, još i samo za sebe. Da postoji ljubav nečija, a da bude samo moja. Nedjeljiva i sebično da je čuvam.
Je li mi grijeh, Gospodine, ako pored tolike Tvoje ljubavi tražim neku drugu ljubav?
Konkretno, ljubav žene?
Hulim li?
Pomislim često, Ti si tako htio, sve si tako postavio, uredio i ostavio.
Dao si mi da tragam za ljubavima, najvećim ljubavima. Ljubavi Tvojom i ljubavi žene. Dao si mi, možda nisi trebao, slobodu traženja. Jer možda ih hendikepom u sebi i svojom krivicom ne znam naći. Ne znam vidjeti. Ne znam osjetiti. Ne znam prepoznati.
Sumnjam da imam pravo iznova, na neki novi početak, neki vid produžetaka. Osjetim, ne smijem o tome ni pomisliti, a, vidiš, pomišljam. Znam, težak grijeh činim.
Možda si mi ciljano trebao odrediti put.
Izgleda, sam ga nisam znao naći.
Muči me spoznaja da si na mome početku odmah znao moj kraj. Jesi li mogao to promijeniti?
Znam, čuvao si me i na pravi put vraćao. Htio si da se sam izborim i pobijedim, a u isto vrijeme si znao da to neće biti. Takvo nešto, posve mi je nejasno. Ograničen je moj um, ne umijem shvatiti. Molim te, oprosti mi.
I, još, stalno se pitam što je to bilo tako jako, jače od mene, da me je snažno sebi vuklo i razdiralo, bol stvaralo?
Znao sam uživati u toj boli. Boli razdiranja.
To nisi bio Ti, Ti ne razdireš. Ti si me tješio.
Unatoč mojim prikrivenim željama, tajnama i nadanjima, ovisnosti o bespotrebnim patnjama,
sve što u Ime Tvoje ne dolazi, uništi.
Molim Te, Gospodine. I budi uz mene.
Vodi me. I dalje, čuvaj me.
www.tomislavnews.com
