Publika koja je sjedila na tribinama nije zažalila što je došla u sportsku dvoranu Osnovne škole Rugvica u utorak, 26. svibnja 2026., vidjeti ne utakmicu nego predstavu: „Otac Hercegovine – priča o svjetlu koje se prenosi kroz generacije“. Tridesetak djece na sceni (Dramska grupa Osnovne škole iz Tomislavgrada) izvrsno su ispričali priču o fra Didaku Buntiću koji je početkom 20. stoljeća nakon obrazovanja u Beču, svoj život posvetio rodnoj Hercegovini: obrazovanju (opismenjavajući ne samo muškarce nego i žene) i pomoći najpotrebitijima. Za vrijeme Prvog svjetskog rata, u vremenu velike suše i gladi kada je mnogima jedini obrok bio mljevena kora drveta, a umiralo se danomice, fra Didak je spasio 17.000 hercegovačke djece poslavši ih u Slavoniju velikim vlakom, piše Sanja Nikčević, istaknuta i uvažena profesorica, teatrologinja i kazališna kritičarka.
Predstava nam priču donosi izmjenjujući scene sadašnjosti i prošlosti. Vrlo duhovito i živo prikazana su današnja djeca koja su izbirljiva oko hrane, a ne vole ići u školu i pisati zadaće. Dok na susretu ministranata čekaju da dođu ministranti iz Slavonije u posjet Hercegovini, fratar im ispriča priču o prošlosti, gladi, siromaštvu i borbi za obrazovanje kroz sudbinu njegovog djeda i njegovog odlaska u Slavoniju (po motivima iz romana Mire Gavrana “Nekoliko ptica i jedno nebo”).
Djeca itekako mogu shvatiti prave vrijednosti
Do kraja priče djeca shvate puno toga i izgovaraju riječi o vrijednostima (da je hrana dar od Boga, da je obrazovanje privilegija) i zahvalnosti, o povijesti (važnosti obitelji i vlastitih korijena) i očuvanju vlastite biti, o odgovornosti za danas ali i za sutra. Pri tome se odlično pokazuje kako vrijednosti koje čovjek ima ne mogu štetiti drugima, nego druge možeš prihvatiti (famozna inkluzija o kojoj se stalno govori) tek kad imaš vlastite jasne i jake – vrijednosti. Naime, klinci koji se na početku, čekajući dolazak Slavonaca, šale kako će im Slavonci “sve pojesti”, na kraju shvate da “ako je fra Didak otac Hercegovine, onda su Slavonci njihova braća”.
Kad ta djeca na sceni izgovore velike i važne riječi kojih se danas stidimo na sceni i proglašavamo ih “zastarjelima” (o zahvalnosti, o Bogu, o časti, o obitelji, o povijesti) to zvuči tako snažno! Nama u publici bile su pune oči suza ne samo na tragične dijelove nego upravo i na ove dijelove koji govore o vrijednostima, jer se to već dugo ne može vidjeti u umjetnosti a silno nam treba. Djeca su na sceni tako snažna ne samo zato što su talentirani nego i zato jer oni (i njihovi roditelji) to i žive, u to vjeruju i to će pronositi i dalje. U vremenu kada nam govore da mlade ništa ne zanima, da žele jedino nešto površno i bučno, predstava pokazuje da djeca itekako mogu shvatiti prave vrijednosti kada im se o njima govori. I da vrijednost nije “patetika” nego nasušna potreba!
Odlična kazališna predstava
No, ovo nije samo predstava o vrijednostima koje i mi u publici osjećamo važnima, ovo nije samo predstava koja prenosi važne poruke – ovo je odlična kazališna predstava!
Dramsku družinu vodi Ivana Ćurić (autorica odličnih igrokaza i romana za mlade i nastavnica u Osnovnoj školi Bukovica) koja je napisala tekst i režirala predstavu, uz pomoć desetak učiteljica-mentorica koje su u tome zdušno sudjelovale.
Tekst je odlično napisan (taj susret sadašnjosti i prošlosti, sadašnjost koja se ogleda u prošlosti i prošlost koja pozitivno utječe na sadašnjost) a predstava vrlo umješno izrežirana. Dinamična je i brza unatoč velikom broju malih glumaca i brojnim promjenama s odličnim prijelazima između scena sadašnjosti i prošlosti (pri čemu je važan i scenski pokret Marije Bagarić). Slijedeći Shakespearea koji je tvrdio da čovjek ne može dugo biti u istoj emociji, predstava skladno miješa smijeh i suzu, duhovito i tragično jer dok su scene sadašnjosti vrlo duhovite i žive, scene prošlosti su potresne do suza u očima publike (siromaštvo, odlazak djece…) ili patosa kao najpozitivnije emocije u Grka kada se zagrle Slavonci i Hercegovci i zajedno zapjevaju!
Scenografski je minimalistička ali vrlo efektna i jasna (Ivana Buntić i Ana Zorić), a kostimografski odlična (Mila Dodig, Marija Ćurić, Dragica Anić i Milenka Tomić), jako dobro izabrane glazbe (Ivana Buntić) koja pojačava svaku emociju! Da bi i medijska prezentacija bila na nivou potrudila se Ivana Filipović kao fotograf i snimatelj. Hvala svim učiteljicama koje ulažu svoje vrijeme u ovu predstavu, uz svoj redovni rad i hvala djeci koja nam vraćaju nadu i u umjetnost i u svijet.
Igraju isključivo djeca
O fra Didaku je osim spomenutog romana Mire Gavrana “Nekoliko ptica i jedno nebo” napisano nekoliko vrlo dobrih, izvođenih tekstova: “U godinama gladi” fra Ante Marića igrana je vrlo često, čak i u HNK Mostar (1996.) u kojem je 2019. postavljena dokumentarno glazbena priča “Didak – svjetlost iz Hercegovine“ fra Šimuna Šite Ćorića u režiji Ivana Lea Leme. HKUD ”Didak” iz župe Gradnići izveo je “Smak svita” Dragana Komadine u režiji Roberta Pehara (2017.), a Frama iz Širokog Brijega izvela je “fra Didak Buntić – Sebet nas i naše dice“ koji je napisala Mirela Lovrić u režiji fra Dane Karačića (2019.).
No specifičnost predstave “Otac Hercegovine” je da je igraju isključivo djeca. A ta djeca glume s takvom punoćom i radošću svaku pa i najmanju ulogu da mislim da bi im mnogi profesionalci mogli pozavidjeti. Oni ne glume samo djecu iz sadašnjosti nego i iz prošlosti vrlo jasno razlikujući vrijeme događanja. Oni vrlo dobro glume i odrasle, a neke djevojčice odlično glume muškarce! Uz to se izmjenjuju u više uloga, a brojnost likova te količina kao i brzina izmjene replika je impresivna!
Moram istaknuti Filipa Krajnovića kao fra Didaka koji je doista glumački izvrstan. On je u prošloj njihovoj predstavi “Krunidba” igrao kralja Tomislava i osim glumačkog talenta ima u sebi snagu likova koje prikazuje. Iako su ta dva lika različita, i on različito izgleda u predstavama, kad stane na scenu znamo da taj lik u ime Božje, svu svoju snagu predaje narodu, drugima pa bio to kralj ili fratar!
Gori svjetlo koje se ne može ugasiti
Predstava je odigrana u sklopu manifestacije „Tjedan Hrvata izvan Republike Hrvatske“, koju organizira Središnji državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske.
Djeca i profesori imali su intenzivan posjet Zagrebu. Dramska grupa djeluje u sklopu Centra za izvrsnost Hercegovačke županije. Jer odlična gluma nije jedini talent dječaka i djevojčica koje smo gledali. Od ove godine u MAK-u (Mali koncil) objavljuju jako zanimljive stripove koje pišu i crtaju. Posjetili su redakciju MAK-a, a primio ih je i nadbiskup Kutleša…
Njihova prošlogodišnja predstava “Krunidba”, koju je napravila ista ekipa učiteljica i djece, bila je pravi hit. Gostovali su u brojnim gradovima i nekoliko zemalja, a nadam se da će i ova predstava to ponoviti. Kad nam već glavna kazališna struja ovo neće igrati – neka na rubovima (većina djece je iz škole Bukovica, sela pokraj Tomislavgrada, a vidjeli smo je u sportskoj dvorani u Rugvici) gori svjetlo koje se ne može ugasiti i koje se i dalje prenosi generacijama, objava je Narodhr-vjera gdje možete vidjeti Video i više fotografija!
www.tomislavnews.com
