IŠČAŠEN
Ako trebam birati društvo
u pravilu odaberem biti sam.
Kako gordo.
Kad pomislim na zemlju
obuzme me strah jer,
previše je u njoj onih koje znam.
Kako tužno.
Kad pogledam u nebo raskrilim ruke
ali ruke nisu krila.
Kako bespomoćno.
Kad pomislim na čopor
u janje se pretvorim.
Kako krotko.
Kad pomislim na budućnost
osvrnem se iza sebe,
proguta me vrijeme.
Kako neminovno.
Pa gdje i kako da pripadam.
Ante Miškić Vabec
www.tomislavnews.com
