O njima se ne piše često, svoje dobročinstvo ne “vješaju na sva zvona”, čine to iz ljubavi prema potrebitima, osobito bolesnima, nemoćnima, starima, svjedočimo svakodnevno dobrim djelima, a često ne znamo ni imena nekih dobročinitelja.
Na ovaj uvod i ujedno i zaključak potaknula nas je jučerašnja proslava svetkovine svetoga Ilije Proroku u Borovim, u duvanjskom selu Gornji Brišnik, u kojemu stalno živi tek pedesetak žitelja, uglavnom starijih. Jučer smo o tome pisali, objavili fotografije i videa, pa danas o nečemu drugo, a potaknuti jučerašnjom svetkovinom.
Naime, jučer amo za stolovima punim jela i pića vidjeli i dvije osobe, korisnika Staračkog doma u Tomislavgradu koji su, ili se nama učinilo, zauzimali počasno mjesto i osobitom ljubaznošću bili ugošćeni. Budući da obje osobe osobno poznajemo malo smo se raspitali tko ih je pozvao, dovezao iz doma na svetu misu i slavlje.
– Što je tu čudno, pa ni jedna svetkovina, proslava u Brišniku, a mislimo i u cijeloj župi ne prođe bez naših susjeda koji su smješteni u starački dom, često nemaju obitelj, ali imaju dobrodušne susjede, rodbinu, prijatelja, koji ih dovoze za blagdane u njihovo selo: za mise na groblju, za svetoga Antu, svetoga Iliju, Gospojinu, Malu Gospu, Božić i druge prigode kada se u u selu, u župi proslavlja. Tu nema reda tko će ih dovesti, tko se prvi sjeti, jer znamo da je to drago njima, a drago i Bogu jer činimo djelo milosrđa. Nitko se tu ne ističe niti želi da mu se ime posebno piše, bilo da je poduzetnik, gastarbajter, političar, nema tu ni reklame, ni skupljanja bodova. “Neka ti ne zna ljevica što radi desnica”, držimo se toga i svi koji su u mogućnosti pomažu potrebitima-objašnjava vam upućeni Brišničanin i dodaje kako su Brišnični, ali i svi župljani Župe Bukovica (sela Gornji i Donji Brišnik, Cebara, Mrkodol i Bukovica) spremni, priskočiti u pomoć svima kojima je potrebna, sudjelovati u svim humanitarnim akcijama. Ima nekoliko primjera da su poduzetnici ili gastarbajteri plaćali, a neki i sada plaćaju smještaj starim osobama u Staračkom domu, a da se nisu “slikali” niti se time hvalili. I ne sjećamo se humanitarne akcije, niti akcija iz sporta, kulture…gdje je trebala pomoć, novčana ili radna, a da u ovoj župi nije uspjela, zašto to ne reći!
I doista, možemo svjedočiti tomu. Nama je zanimljivo, a već dugo pratimo zbivanja, zanimljivosti u svim duvanjskim župama i ne sjećamo se da je neki župnik, kao sadašnji, un župnim obavijestima napisao da neće skupljati priloge za nova zvona, ali i još neke akcije u župi, u crkvi, jer su dobrotvori, imućni župljani, darovali dovoljno priloga, pa će novca i ostati? Mi ovo prvi put čujemo, a vi?
Osim što ćemo objaviti još jednu galeriju fotografija (šteta ih je ne vidjeti, a neki zovu i pitaju što je s njihovim fotografijama jer znaju da ih je naš fotograf snimio?!) želja nam je pohvaliti župljane Župe Bukovica na velikoj solidarnosti o čemu se rijetko piše, jer oni koji pomažu čine to iz srca, iz duše, zato i ne objavljujemo njihova imena, a mnogi znaju tko su, pa neka sve dobrotvore Bog nagradi i da im zdravlja i dalje pomagati potrebitima!
A već smo napisali kako je naš snimatelj došao dobro raspoložen, nasmijan, radostan nakon što je nazočio svetoj misi jučer u Gornjem Brišniku i družio se s vjernicima nakon mise, koji su ga prihvatili, izišli mu u susret kao najdražem, iako je mali broj njih poznavao, sada ima veliki broj prijatelja iz duvanjskog kraja.
www.tomislavnews.com/Ljuba/Foto i video: Tomo Raič
