Misa u Renićima na spomendan sv. Lovre 10. kolovoza 2026. ispred Staračkog doma sv. Nikole za sve mještane, prisutne odseljenike i sve one diljem svijeta, a napose po Hrvatskoj, te za sve koji djeluju u spomenutom Staračkom domu i sve njihove štićenike iz raznih krajeva. Propovijed don Ilije Drmića, župnika Rašeljaka i duhovnika u Staračkom domu sv. Nikole.
VRIJEDI PROČITATI PROPOVIJED DON ILIJE DRMIĆA
Draga braćo i sestre, dragi župljani župe Rašeljke i sela Renića, a na poseban način vi, dragi naši starci i starice iz našega Doma sv. Nikole u Renićima! Danas slavimo spomendan sv. Lovre, đakona i mučenika, čovjeka čije je ime kroz povijest Crkve postalo sinonim za ljubav prema siromasima i za potpunu vjernost Kristu. Iako nas od njegove mučeničke smrti u Rimu dijeli više od 17 stoljeća, Božja riječ koju smo upravo čuli i primjer njegova života danas snažno odjekuju ovdje, u našim Renićima kod Gospina kipa.
Sv. Lovro je bio rimski đakon, čovjek zadužen za brigu o tvarnim, materijalnim dobrima Crkve, ali još više za brigu o onima koji su bili na rubu društva – o bolesnima, nemoćnima, udovicama i siromašnima, a možemo reći da se skrbio za sve nemoćne i udomljene u svojim kućama ili kod svojih najbližih, a bilo ih je koji su našli neka svoja skrovišta u nekim bajticama rimske obijesti o moći. On je danas zaštitnik svih koji bilo što čine za stare i nemoćne poput ovih u spomenutom našem Domu i drugdje gdje god ih ima. Kada su progonitelji od njega, sv. Lovre tražili da im preda blago Crkve, Lovro je sabrao sve rimske siromahe i bogalje, te ih doveo pred suca rekavši: “Evo blaga Crkve! To su naši vječni dragulji!“ Ovo je Božje djelo po domišljatome i vjernome sv. Lovri.
Kako je ova poruka stvarna i opipljiva danas ovdje među nama! Naš Starački dom u Renićima, sa svojih 80-ak ili više štićenika, istinsko je blago ove župe i ovoga kraja. Vi, dragi naši djedovi i bake, vi koji nosite teret godina, bolesti i nemoći, niste i ne smijete biti zaboravljeni. Vi ste ti Kristovi dragulji o kojima govori sv. Lovro. Svaka vaša bora što sam ih se kroz ovih 6 godina nagledao kao najljepših bisera, svaka izrečena molitva, ali i svaka vaša tiha patnja koja u nekim svojim dijelovima izgleda kao Kristova kad ga je njegova Majka Marija primila krvava u naručje radujući se što će dio njegove krvi natopiti njezine svete haljine, te sve patnje u Božjim očima imaju neizmjernu vrijednost, kao i u očima liječnika i liječnica, te svih sestara i braće po našim bolnicama i staračkim domovina poput ovoga našega u Renićima. Trebali bismo se uvijek pomoliti prolazeći pokraj ovoga Doma, jer u njemu se zbivaju sveti čini ljudske patnje i majčinski blagi jecaji s ublažavanjem te patnje.
Apostol Pavao nas u današnjem prvom čitanju podsjeća: “Tko sije oskudno, oskudno će i žeti; a tko sije obilato, obilato će i žeti.“ Ova se sjetva ne odnosi samo na novac, nego na sjetvu ljubavi, pažnje i vremena. U Domu niče ljubav i raste gotovo nezamjetno, nevidljivo i ponetko je ubere i zapne sebi u njedra da ta ljubav i u njima procvjeta. Pa kad ih netko susretne u našim metropolama, onda ih zaustave i vele: Odakle ti taj lijepi i blaženi cvijet! To je ubran iz Doma naših bolesnika u Renićima. Kao župnik, koji ih redovito posjećujem, ispovijedam i slavim s njima svete mise jednom mjesečno, sijem upravo to sjeme Evanđelja da procvjeta u svima nama i da mu se miris širi diljem svijeta. A moram istaknuti i fra Ćiru Lovrića koji mi pomaže kao vrsni zlatni sijač na Njivi Gospodnjoj već 50 ljeta, što ih je jučer proslavio u župi Odžak-Ćaiću pod naslovom – slavlje zlatne mise pred okupljenim vjernicima. Dijeleći vam sakramente, mi vam donosimo samoga Krista – Onoga koji iscjeljuje rane duše i daje smisao svakoj ljudskoj patnji. No, ta sjetva je poziv svima nama: obiteljima, rodbini i cijeloj župnoj zajednici da ne zaboravimo puniti posude ljubavi prema svima do kojih može dosegnuti naša ruka i naše srce.
U evanđelju Isus koristi predivnu i jasnu sliku iz prirode: “Ako pšenično zrno, pavši na zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod.“ Život sv. Lovre bio je to zrno koje je umrlo na žeravici mučeništva da bi donijelo rod vjere. Ali, dragi moji, ova se prispodoba odnosi i na treću životnu dob. Starost i nemoć često izgledaju kao jedno tiho propadanje, kao nestajanje tjelesne snage. Čovjek se u starosti uči odricati – odriče se zdravlja, planova, neovisnosti, a nerijetko i vlastitog doma. To je proces u kojem zrno našega zemaljskog života polako “umire“. No, Isus nam jamči: to nije kraj! To umiranje sebičnosti, to prihvaćanje križa u strpljivosti i molitvi, donosi obilat rod za vječnost.
Vaša soba u domu, vaš krevet na kojem provodite dane, mogu postati oltar s kojeg se uzdiže najčišća molitva za našu župu, za našu mladost, za mir u obiteljima. Kada vam je teško, sjetite se Isusovih riječi: “Gdje sam ja, ondje će biti i moj služitelj.“ Isus je bio na križu, i On je blizu svakome tko pati.
Neka nas sv. Lovro pouči kako biti veseli darivatelji – ne samo onoga što imamo, nego onoga što jesmo. Neka vama, dragi djelatnici Doma i plemeniti skrbnici, draga braćo i sestre iz Renića dade snage i strpljenja da u svakom starcu i starici prepoznate samoga Krista. A vama, dragi naši mlađi i stariji župljani, neka izmoli dar postojanog srca koje se ne boji, kako kaže psalam, nego se čvrsto uzda u Gospodina.
Neka vaši dani u Renićima budu ispunjeni Božjim mirom, sviješću da ste voljeni i blagoslovljeni, te s nadom u onu konačnu počast koju nam je Isus obećao kada je rekao: “Ako mi tko hoće služiti, počastit će ga moj Otac.“ Amen.
Don Ilija Drmić
