Ovih zlatnih rujanskih dana navršava se godina od kada je zatvorila svoje umorne oči i zauvijek nas napustila moja draga rodica Ruža Protuđer, rođena Tomić.
Otišla je tiho, neprimjetno, nikog nije opteretila, a mnoge je zadužila. Otišla je s ovog svijeta, ali nije otišla iz moje duše. Ne zaboravljam dane koje smo provele zajedno kao ni radost što smo imale jedna drugu. Pamtim je po tome što je uvijek smirena imala razumijevanje za mene i moju ustreptalu mladost.
Promiče mi ispred očiju ona, vječito užurbana, brižna i zabrinuta za sve i svakoga. U glasu joj čujem i slutim brigu za sve oko nje, ali ne i za sebe. I nakon njezinog odlaska ostala je ljubav koja nas je vezivala kao i vječna zahvalnost i vječno sjećanje. Da sam bila pored nje u njezinim posljednjim trenucima na ovome svijetu, oprostila bih se od nje tiho, bez velikih riječi. Zbogom, dobra moja, pokoj ti plemenitoj duši. Miran ti vječni san! Maca
www.tomislavnews.com
