Sjena svjetlosna u lokvi
na cesti žmiga
Poneki auto, kao u ratna vremena brzinom pere
Snimam, kišobran sam sklopila
Razblaženi vjetar igra se mojim loknama
Žarkost moja mira mi ne da
Kisnem, nisam svoja, neka, srest ću njega
Prođe sat i dva, nema ga,
a morao bi proći i kiša stade,
pet je, i vikend se sprema, a njega nema
Sjena svjetlosna u lokvi na cesti umire
Poneki auto kao u ratna vremena brzinom pere
A njega nema, nikog nema…
Autor: Ljuban F. Marinčić
www.tomislavnews.com
