Na naš e- mail stigla je priča naše čitateljice iz Tomislavgrada i tvrdi da ništa nije izmislila, nije dodala, neke detalje je izostavila, bila bi preduga priča. Njezinu priču donosimo u cijelosti!
„ Rođena sam i živim u Tomislavgradu, u gradu već nekoliko desetljeća, što znači da sam u poodmaklim godinama života. Jučer, ponedjeljak, 9. studenog, 2026. godine krenula sam ranije glavnom duvanjskom ulicom na jedan važan sastanak, malo iza podne. Učenici su taman izlazili iz škole, a bio je i ponedjeljak pa je bilo više osoba u gradu. Na raskrižju kod „Sokola“ dok sam prelazila pješački prijelaz, neki gospodin iz crnog luksuznog vozila (mercedes ili nešto tako, ne poznajem dobro tipove vozila) kroz prozor mi je doviknuo: “Dobar dan, gospođo!“, na što sam uz smiješak odgovorila: „Dobar dan!“ misleći da mi je neki rođak ili poznanik, kojega se nisam mogla sjetiti. Produžila sam ulicom. Nekoliko metara dalje, nedaleko od Starog hotela to crno vozilo se parkiralo, a uglađeni gospodin s riđom, duljom bradom je izišao iz vozila i stao ispred mene pružajući mi ruku, uz riječi: „Gospođo, vi ste sretnica, imam veliki poklon za vas!“. Odgovorila sam da žurim, da me nikakvi pokloni ne zanimaju. Stao je ispred mene i otvorio gepek vozila u kojemu je bilo 4-5 velikih paketa Cepter posuđa i još nekoliko kataloga i manjih paketa. Ponovo sam krenula, a on je rekao da je sve to moje, da me časti, da je imao prezentaciju u Tomislavgradu, sve je rasprodao, a sada žuri natrag (možda je rekao na avion), mora vratiti vozilo Renta-kara, a tablice na vozilu bile su BiH, nažalost broj nisam gledala. Rekao je da živi na relaciji Budimpešta-Bern, da je Mađar i ne govori dobro hrvatski. Rekla sam da sam Hrvatica i ne razumijem mađarski, on je odgovorio da će sve to odvesti u moju kuću i darovati mi, jer ne zna što s tim? Po prirodi sam radoznala, pa sam mu pokazala gdje mi je kuća, koja nije baš blizu ulice. Usput me pitao s kim živim, jesam li u mirovini, njemačkoj ili ovoj u markama, pohvalio čistoću i ljepotu Tomislavgrada (e, tu sam ja još dodala pohvala-epiteta svome gradu.)
Parkirao je vozilo nedaleko od moje kuće, počeo vaditi sve te pakete posuđa i pošao prema kući govoreći da ga moram „čašćavati“, kavu ili piće da popijemo kod mene u kući i da trebam samo nešto malo platiti u eurima, kao moje „učešće“ u cijeni!
Tu mi se, srećom upalila „lampica“, pa sam ga zamolila da ostavi te pakete ostavi ispred vrata moje susjede, koju ću ja nazvati da to unese kod sebe, a neće nitko ni odnijeti ispred vrata, a da sada moram žuriti, već kasnim na sastanak. Rekao je da ne može to ostavljati tako, velika je to vrijednost, da mora to unijeti u kuću. „Ali, kod mene su u kući dva sina, upravo ručaju i ne bi im bilo drago da ih netko prekida…!“
„Ništa, onda gospođo, ja sam mislio da živite sami, evo nudim vam ove noževe (otvara set noževa) ako imate eura ili maraka, koliko god imate u torbi bit će dovoljno“. Rekla sam da imam samo 10 KM, ali on se nije predavao, a mene vukla znatiželja.
„Imate li zlata u torbi, može i slomljeno…“, e tu mi je već bilo jasno da se radi o nekom prevarantu, koje vrste ne znam, jer kad sam rekla da nemam nikakva zlata, osim vjenčanog prstena, ljutito je sjeo u vozilo, lupnuo vratima i odvezao se!
Otišla sam na zakazani sastanak, ispričala osobama što mi se dogodilo, a tek nakon sastanka koji je više protekao o raspravi tko bi mogao biti taj „prezenter Ceptera“, odlučila sam sve to prijaviti policiji. Rekla sam da sumnjam da je neki međunarodni prevarant, da ga pokušaju zaustaviti, da ne bi više „operirao“ po našem gradu i okolici!
Ne znam je li ga policija pronašla, zaustavila, a ovo pišem i molim vas da objavite kao upozorenje svim ženama, posebice onim u godinama, da ne nasjednu na „darove“ i lijepu priču, da dobro paze komu otvaraju vrata, posebno da u kuću ne puštaju uglađenog gospodine!
www.tomislavnews.com/Čitateljica
