– Kralju moj dragi Tomislave, evo svunoćalo se, a ti stalno na jednom mjestu i snijeg ti pao po ramenima, pa došla ja upitati te je li ti hladno?
Ne mogu ti bliže prići, moram vikati:”Je li ti hladno?”
– Ma kakvi hladno, baš me lijepo rashladilo!
– A da donesem biljac, da te pokrijem?
– Ni čut, prvi i zadnji put pokrili su me biljcem u Livnu, onim valjanim u Dumanu, što su ga zvali livanjac i znaš šta je bilo…Dobro je meni ovako, ajti svojim poslom.
– Samo mi reci je li prije 1100 godina bilo ovolikog snijega?
– Kolikog? Do pojasa kao ovim ljudima po ulici moga grada sada? Ja ga nisam upamtio! Najviše ga bilo do koljena, pa ili smo mi vili visoki ili snijeg nizak, teško mi je na to odgovorit.
– Čime ste ga čistili?
– Ničim, pa bio je čist!
– A kako ste odali po njemu?
– S noge na nogu, ili uđašimo na konja, malo razgrnemo i prtinom polako, nije nam se nigdje žurilo, a gldam ove ljude po ulici, samo žure, zašto?
– Sad je meni teško, kralju moj, na to odgovorit, i nemam kada, žurim. Laka ti noć kralju i dobro spavaj!
– Odavno ja ne spavam, bdijem nad svima vama, pa spavajte vi svi mirno!
www.tomislavnews.com
