Marko Milić, osim što je prvi brk u selu on je čovjek dobre i tihe naravi, čovjek vesela i široka osmijeha, ali isto tako čovjek široka znanja i interesa.
Prati lokalne i svjetske događaje, ljubitelj je dobrog štiva i knjige. Omiljeni pisac mu je Jack London čijih je knjiga veliki broj pročitao, a dobar broj njih i posjeduje.
Ta njegova “glad ” za informacijama posebno je došla do izražaja početkom 90-ih godina kada je počeo, puno češće nego inače kupovati dnevni tisak kako bi dobio što bolju sliku
o događajima iz tog, ne baš laganog vremena. Ponekad je uz hrvatski tisak znao nabaviti i onaj s “druge strane” gdje je mogao vidjeti i saznati drugačiji pogleda na iste događaje.
Sve te dnevne tiskovine koje je kupovao skupljao je na jedno mjesto i sačuvao do danas tako da je njegova kolekcija sada prava rijetkost i prava povijesna građa i pisana arhiva tog vremena.
Na policama se nalazi nekoliko stotina primjeraka Večernjeg lista, Slobodne Dalmacije, Slobodnog tjednika, Tomislava (prvi broj), Berekina….
Posebnu vrijednost cijeloj kolekciji daje preko 60 primjeraka TRN-a, među njima i prvi broj.
Kada krenete listati i čitati tu kolekciju koja opisuje događaje tog vremena, a posebno TRN koji svemu tome daje dimenziju više, jednostavno ne možete prestati.
Uđete u neki svijet sjećanja iz kojega je teško izići, samo listate više i više.
Svaki broj TRN-a je priča za sebe. Onako na brzinu, uz, naravno ratna štiva naletio sam i na izvještaj s utakmice između HAŠK Građanskog i HVO Tomislavgrad koja je odigrana 25.11.1992. u Maksimiru gdje su za tadašnji HAŠK, a današnji Dinamo igrali, između ostalih i: Ladić, Vlaović, Stanić, Cvitanović. Trener je bio Ćiro Blažević.
Zanimljivo je i to što se prvi broj TRN-a zvao “TOMISLAVGRADSKO-KUPREŠKA RATNA NOVINA” Vrlo brzo kroz par brojeva (ne znam točno od kada i iz kojeg razloga) TRN postaje samo “Tomislavgradska ratna novina”
Mogu se naći slike Srđanaca i duvanjske mladosti, zanimljivih tekstova, pošalica, karikatura….nije mi poznato da netko ima nešto slično. Kroz priložene fotografije možete malo pobliže vidjeti kako to izgleda.
Zaista jedna vrijedna i zanimljiva kolekcija koja je nastala u teškim vremenima zahvaljujući entuzijazmu jednog čovjeka, Marka Milića.
P.S.
U Markovoj kući postoji još jedna, isto tako zanimljiva kolekcija gdje je svoj obol dao i njegov sin Ivica. O čemu se radi objavit ćemo uskoro.
Srđanski kolekcionari
Srđani su, ovako na prvu selo kao i svako drugo duvanjsko selu. Tu i tamo koja lokva na kojoj je sve manje i manje stoke, uske njive i plitka rijeka koja nema vode baš onda kada ti najviše treba. Prometna cesta kojom se brzo vozi….
Međutim, možda postoji nešto više, nešto što se ne vidi na prvu. Pravu vrijednost nekom selu, naselju ili gradu daju njegovi stanovnici. Stanovnici Srđana su do sada dosta toga izgradili zajedno. Bilo je tu lokvi, prigrada, puteva, vodosprema, a u zadnje vrijeme seoska vikendica…pa na kraju krajeva i i dva groblja, da ne bi, ne daj Bože zafalilo.
U selu ima ljudi raznih profesija. Ima tu novinara, poslovnih ljudi, sportaša, penzionera, djece.
Ali, malo je poznato ili uopće nije poznato da u selu postoji i nekoliko istinskih kolekcionara koji su svoje kolekcije godinama stvarali ili još ih uvijek stvaraju i ljubomorno čuvaju. U to su uložili bezbroj sati vremena i truda, a o količini ljubavi ne treba ni govoriti. Jedino je šteta što malo ljudi zna za njihov trud, jer se kolekcionari nemaju običaj hvaliti, a trebali bi. Imaju s čime.
Ovaj tjedan ćemo predstaviti jednu kolekciju, idući drugu, a nadam se kasnije i treću, a možda i još koju. Tko zna.
Kolekcija prva.
Moj dragi susjed, Dragan Kovačević je veliki zaljubljenik u noževe. Skupljao ih je dugi niz godina, onako usput. Ostavi bi sebi neki nož kao uspomenu s nekog putovanja, ratnu uspomenu ili bi jednostavno dobio nož kao poklon. Prije nekih 10-ak godina broj noževa je narastao i počeo se pretvarati u neku manju zbirku nakon čega se odlučio malo više vremena posvetiti svom hobiju iz čega je proizišla prava kolekcija.
Do sada je skupio oko 80 noževa različitih vrsta, dimenzija, načina izrade i namjene. Neke noževe koji mu se nisu sviđali ili su bili klasične izrade odlučio je sam preurediti i time im dati svoj osobni štih i pretvoriti ih u pravi unikat. Svi noževi su sada uredno složeni u jednoj staklenoj vitrini koja je pod ključem.
Dragan mi je rado otvorio vrata vitrine i pokazao kolekciju iz koje smo izdvojili nekoliko najzanimljivijih eksponata koje možete vidjeti u priloženim slikama.
Nadam se da će uskoro biti potrebe za još jednom vitrinom
www.tomislavnews.com/Izvor : Srđani – Tomislavgrad
