BEDUIN
Odbaci srce
razum i logiku,
ostavi baš sve
i zaputi se zdušno za zdencem,
da ugasi žeđ neutaživu.
Tumarajući pustinjom
što ostade za tobom,
sedamnaest dugih godina lutanja, kako beduinom postadoh.
Pod vedrim nebom podigoh šator svoj, samo sa zvijezdama drugujući.
Kupih deve, za blago koje htjedoh dati tebi za ljubav.
Lutao sam od oaze do oaze,
kvasio suho grlo,
al’ žeđ ne ugasih.
Pješčane oluje zametoše ti trag, a meni oči napuniše zrncima sjećnja,
da me žuljaju
do neizdrživosti.
Vrijeme ko očni kapci, treptalo dan u noć,
noć u pustinjski dan.
Prodah deve, pa kupih okove, kad te pronađem,
da te okujem u ljubav svoju.
Al’ srce se pobuni,
iz osvete porobi me, ostavi svezana i nemoćna.
I ode da skapa u pustinji
srca tvoga.
a.m.vabec
