KIŠA LJUBAVI
Jednom će pljuštati,
baš kao večeras.
Nebrojeno sitnih kapi,
kao čeznutljivih misli
praskat će o krov,
slijevajući se u stari oluk
naših težnji.
Stisnut ću se uz tebe
dok vani usamljene kisnu ulične svjetiljke.
Šumit ću ti na uho uzdasima
kao pokislim lišćem.
Kad ne bude ove daljine između tijela,
a noć bude gluha i gola,
razodjenutih čežnji
stopit ćemo naše duše
točeći ljubav
kao jesen kišu.
Ante M. V.
www.tomislavnews.com
