PODSTANARSTVO SAMOĆE
Preslaba je aroma samačke kave, kad nemaš s kim dijeliti stol.
Dok u žamoru nevažnih ljudi
razaznajem tek po neku riječ u dimu tuđe cigarete vidim
kako k nebu uzdiže se moja bol.
Ni ulica, ni kafić, ni radno mjesto, niti sve te društvene mreže i ekrani,
ništa oteti me neće
da se ne osjećam tako često
ko samoniklo stablo na nekom dalekom proplanku u strani.
U samoću uvući se ko u dom.
Namjestiti sebe, naći sebi mjesto ko za svaku stvar.
Znati treba sa gazdaricom samoćom.
Na vrijeme plaćati dug, uredno živeć’ sa strahom ko svaki pošten podstanar.
Ante M. V.
www.tomislavnews.com
