ZATOČENIK LJUBAVI
Što samo nemoćno ostanem bez riječi,
ispred tebe padnem na koljena,
poniznošću što ubija i liječi,
pred oltarom obožavanim sve moje kleči.
Što pred tobom duh se iznova lomi,
tobom koja si posveta i kletva,
on sam se okiva i zaziva robom,
što pred tobom ljubavi sveta.
Što sam tebi, kad nisi tražila, cijelog sebe dao,
tebi moj usude vrući,
što sam, leptir noćni u svjetlost srljao,
grlio te strasno, umirući.
Što sam svoj samo kad se zatvorim,
kad ti ne dam u sebe ući.
Što dugo ne mogu ne biti tvoj, da ne otvorim,
kriknem stihom jer bi mog’o pući.
Što sam, tvoj ili svoj?
Ne znam više.
Udahnem da dođeš.
Izdahnem da odeš.
Živiš u meni i suviše.
A M V
www.tomislavnews.com
