SUGLASJE
Zar zrno ječmeno u zemlji
ne diše svojom snagom?
Zar ne isklija oslonjeno
na vlastiti korijen?
Zar se čovjek ne rađa
sam i sam ne odlazi
“preko modre rijeke?” (Mak Dizdar)
Ipak, oči rijetko počivaju
na jednoj vlati
jednom klasu
očarane zelenim valovima polja
il’ ritmom zlatna klasja
što se u zagrljaju s vjetrom
propinje i svija.
Bi li zemlja rađala
da ne grgolji kiša
i da je sunce ne grije?
Svatko je i sam i u zajednici duša
sve je u suglasju, suglasje u svemu.
Ante Šarac: Iz zbirke pjesama: Ogrlica od sjena, 2022.
www.tomislavnews.com
