U povodom 2. godišnjice smrti velikog čovjeka, književnika, akademika i Duvnjaka, Dževada Karahasana BZK “Preporod” Tomislavgrad ga se sjeća i podsjeća.
“Pomiren sam sa smrću od svoje pete godine. Vratit ću se sretan Gospodaru, a vi ćete biti tužni zbog sebe jer mi nećete oprostiti što vas ostavljam”.
Ovo je rečenica istaknutog bosanskohercegovačkog pisca Dževada Karahasana, koju je izgovorio u februaru 2023. godine. Nakon dvogodišnje borbe s opakom bolešću, 19.5. i iste godine u Grazu(Austrija) preminuo je Dževad Karahasan, bosanskohercegovački dramski pisac, teatrolog, prozaist, esejist, kazališni redatelj, književni i kazališni kritičar, akademik, Duvnjak u 70-oj godini života.
Sahranjen je, 26.5.2023.godine u haremu Ali-pašine džamije u Sarajevu. Tog dana dženazi su prisustvovali predstavnici bošnjačkih organizacija iz Duvna, kao i mnogi sugrađani iz okruženja.
Rođen je 25. januara 1953. godine u Duvnu(sada Tomislavgrad),gdje je završio osnovno i gimnazijsko školovanje, a višak znatiželje i potrebe za obrazovanjem vodit će ga u franjevački samostan u Duvnu, gdje će uzimati sate klasičnih jezika, latinskog i starogrčkog. Još od najranijih dana želio je postati piscem i vlastiti život posvetiti književnosti. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, studij komparativne književnosti i teatrologije, a doktorirao na Filozofskom sveučilištu u Zagrebu. Dugi niz godina učestvuje u uređivanju sarajevske revije “Odjek’, kao urednik za kulturna pitanja, te dramaturg Narodnog kazališta u Zenici.
Od 1986.-1993. godine Karahasan je bio docent za dramaturgiju i povijest drame na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu, gdje je vršio i dužnost dekana. Od 1993. godine nakon odlaska iz Sarajeva uslijed ratnih dešavanja, živio je u Grazu do 1995. godine kao gostujući profesor na univerzitetu u Salzburgu, 2001.u Inzburku, a u Berlinu od 2009.-2010. godine.
U karijeri je objavio više od stotinu radova u časopisima i zbornicima, te knjigama koje su prevedene na 20-ak stranih jezika i to :Istočni divan, Šarhijarov prsten, Dnevnik selidbe, Sara i Serafina, Noćno vijeće, Kuća za umorne, Izvještaj iz tamnog vilajeta, Što pepeo priča(preveden na kineskom jeziku u milionskom tiražu), te zadnji roman na kojem je radio pune 24-i godine-“Uvod u lebdenje”, koji je rasprodan nakon njegove smrti. Zbog velikog interesovanja čitalaca ovaj roman je doživio i drugo izdanje u velikom tiražu.
Za Karahasana se može slobodno reći, da je evropski pisac, svjetskog formata dobitnik visokih priznanja i međunarodnih nagrada od priznanja “Veselin Masleša’, Herderove nagrade, Goetheov medaljon, nagrade Heinrch Heine, nagrade za Evropsko razumijevanje u Leipzigu, priznanje Franjevačke provincije Bosne-Srebrene, nagrada Slovenije-Vilenica, medaljon općine Tomislavgrad, plaketa grada Zenice i u 2023. godini posthumno: nagradu za demokratiju Fritz Csothich u Beču i medaljon BI”Adil Zulfikarpašić” u Sarajevu.
Volio je svoj narod i svoju domovinu, volio je i dobrog čovjeka katolika fra Mileta Babić, najboljeg prijatelja i vjenčanog kuma.
Za Karahasanov opus rada u književnosti, fra Mile bi rekao: “Svrstavam ga kao graničara između Orijenta i Zapada, između islama i kršćanstva, poslije kroničara svog izgubljenog grada i od zaboravljene ranjene Bosne……”
Govoriti o velikom čovjeku Dževadu, treba spomenuti i suprugu Draganu. Ona je s njim dijelila sve i dobro i zlo, i život i bolest, knjige, maštu, probleme. Ona je bila prva i posljednja čitateljica njegovih knjiga i djela. Povodom prve godišnjice smrti Karahasan Dževada u BKC u Sarajevu posthumno je promovirana knjiga intervjua: “Ovo će biti sretna zemlja” koju je priredila Dragana Tomašević-Karahasan, supruga rahm. Dževada.
Među prvima u BiH-i 23.05.2023.godine održana je komemoracija za našeg velikana Dževada. Te večeri smo se u zajedničkom bolu oprostili od književnika, humaniste, Duvnjaka Dževada, koji je dio naših života, dio našeg postojanja i to je tako i drugačije ne može biti.
Prisjetimo se i njegovih obraćanja u formi pisma, sugrađanima, Duvnjacima, ostavljajući nam u amanet misli, snažne i poučne poruke i savjete(svoje posljednje pismo je napisao isključivo za Duvnjake, insistirajući da se objave).Prisjetimo se i njegovih dolazaka u rodni grad i održanih promocija knjiga i razgovora s njim. Za svaki dolazak u Duvno, rekao bi: “U moje Duvno, u moj Blažuj kad dođem za mene je nagrada. Na svakom koraku u meni ožive sjećanja na moje odrastanje, mladost i na moj život i vjerujte da ćete dolazeći u ovaj kraj osjetiti dušu čovjeka, njegovu dobrotu, poštenje, iskrenost i gostoprimstvu, čovjeka koji ne misli zlo, ne vidi zlo, a i ne radi zlo. ”
Praznina koju je ostavio je ogromna i duboka, ali njegove knjige i sjećanje na njega će, uvjereni smo, ostati trajno nadahnuće generacijama koje dolaze. Tako, da, kao što je i sam pisao, smrt nije kraj, nego tek novi početak naših novih i dugih razgovora sa Dževadom.
Neka je rahmet njegovoj plemenitoj duši.
BZK”Preporod” Tomislavgrad
www.tomislavnews.com/NAPOMENA: Tekst nije lektoriran
