Kolumne

Premijer RH, Zoran Milanović, prošloga tjedna bio je u dvodnevnoj posjeti  općinama u B i H: Livnu, Tomislavgradu, Uskoplju, Kupresu,...

<p>Neka mi oprosti konstitutivnost, ali ne vidim svrhe u tome da Hrvata u BiH bude kofol nekoliko ili da u BiH bude neka kofol brojka (rimo)katolika. Ne vjerujem da će brižnim vođama značiti išta brojke stada kojeg vodaju i šišaju kako im drago, jer se zna o kojim brojkama vođe vode brigu.</p>

<p>Onda kad bi utrčavao u kuću samo po šnitu kruha s nečim. Ponekad samo posutu šećerom. I to je bilo skroz dovoljno za najljepši, krnjavi osmijeh upućen majci</p>

<p>Ljudi vrište bez glasa u svojim crnjacima od želje samo da ih jednom bar pogledamo. Svijetle. Zovu nas!</p>

<p style="text-align: justify;">Volimo mi tako. Misliti da smo bolji od drugih. Podrugivati se bolesnima, smišljati viceve, liječiti vlastite komplekse ukazujući na tuđe nedostatke.</p>

<p style="text-align: justify;">U društvu si od kojih ti poneki prijatelj u rukama drži uže o kojem ti visi život, a ti se smiješ i ni trenutka ne pomisliš na išta loše, jer si sanjar.</p>

<p style="text-align: justify;">Kaže mi jučer jedan mali nakon prvog dana nastave – „Muka mi je bona od ove škole. Imaš tatine sinove i nas jadnike. Nema pravog prijatelja i prave zajebancije. Muka, kažem ti. Ko će ih gledat godinu dana...“</p>

<p style="text-align: justify;">Ja živim s ove strane Schengenskoga zida, a to vam je hard core verzija negdašnjeg Berlinskog zida i Čelične zavjese. Međutim, ja ne želim biti građanin devetog reda Europske unije, nego, što i Vama od svega srca želim, sjediti u prvim redovima!</p>

<p style="text-align: justify;">Da me nazovu u podne, u ponoć, za njih dvojicu bih došla s kraja svijeta</p>

<p style="text-align: justify;">Okruži se osjećajima i ljudima koji su programirani da ti izazivaju osmijehe. Otpepaj debile koji ti sišu krv na slamku.</p> <p style="text-align: justify;"><strong>PIŠE: Martina Mlinarević-Sopta</strong></p>