U SPOMEN JOZI MAŠIĆU – DANKIĆU (+9. SIJEČNJA, 2017.)
<div id="id_5c35af608be428998377801" class="text_exposed_root text_exposed" style="text-align: justify;"><span style="font-family: georgia, palatino; font-size: 12pt;">„Ljudi su poput ptica: izlegu se, prolete, polete, lete, lete..., spuste se na neku granu, proskakutaju po zemlji, a onda nestanu bez jednog, bez oba krila i u ustima (u kljunu) im ostane pokoje zrno ječma ili pšenice, a oni zakovrnu glavama i – nestanu. Ptice su kao ljudi: rode se, prohodaju, proskakuću, penju se na stijenje, na litice, na drveća i na koncu skonča<span class="text_exposed_show"><span class="text_exposed_show">ju na nekoj kamenoj ploči, u rascjepu ili na grani.“ <br /></span></span></span>















