Svjetski dan slobode medija obilježava se svake godine 3. svibnja od 1993. godine kad ga je proglasila Glavna skupština Ujedinjenih naroda.
Cilj obilježavanja tog Dana, koji okuplja medijske profesionalce, koji potom procjenjuju stanje slobode medija i raspravljaju o mogućnostima za rješavanje brojnih izazova, jest podizanje svijesti o važnosti medijskih sloboda i njezinih temeljnih načela.
Obilježava se na godišnjicu Windhoeške deklaracije, izjave o principima slobodnih medija koju su sastavila skupina afričkih novinara 1991 godine u Windheku, u Namibiji, s jedinstvenom vizijom – zaštititi temeljna prava slobodnog tiska.
Novinari, novinarska društva svake godine na Svjetski dan slobode medija upozorava na nedostatke, organiziraju se prosvjedni skupovi i izdaje priopćenja ili deklaracije.
Prenosimo izvod iz jednog priopćenja HND koje je objavljeno prije nekoliko godina, ali ništa se, nažalost, nije promijenilo, stanje u B i H, očekivano, još je i teže. Nije nikakva utjeha da je i u okruženje stanje sa slobodom medija isto ili slično.
„(…)Želimo upozoriti na još uvijek neuređene međusobne odnose vlasnika medija s jedne te urednika i novinara s druge strane. Vlasnici i dalje izravno interveniraju u uređivačku politiku. Politički pritisci na medije nisu prestali ni u javnim, ni u lokalnim niti u privatnim medijima. Oglašivači očekuju da za plaćeni prostor budu pomilovani, tako da mediji ne izvještavaju negativno o njima.
Mediji su u proteklim godinama zaslužni za otkrivanje ratnog kriminala i nekih značajnih korupcijskih afera, ali nažalost to nije dovoljno utjecalo na pozitivne pomake u pravosuđu i vlasti.
Sadašnji trend izbjegavanja bitnih tema, forsiranje zabave, spektakla, dominacija crne kronike, izmišljanje i proizvodnja celebritija u konačnici rezultiraju bijegom od novinarstva, cenzurom i autocenzurom.
HND još jednom ističe da štetu koju donosi kriza oglašivanja i pada naklada u tisku moraju prije svih pretrpjeti i podnijeti nakladnici, a ne novinari.(…)”
Mediji su u proteklim godinama zaslužni za otkrivanje ratnog kriminala i nekih značajnih korupcijskih afera, ali nažalost to nije dovoljno utjecalo na pozitivne pomake u pravosuđu i vlasti.
Sadašnji trend izbjegavanja bitnih tema, forsiranje zabave, spektakla, dominacija crne kronike, izmišljanje i proizvodnja celebritija u konačnici rezultiraju bijegom od novinarstva, cenzurom i autocenzurom.
HND još jednom ističe da štetu koju donosi kriza oglašivanja i pada naklada u tisku moraju prije svih pretrpjeti i podnijeti nakladnici, a ne novinari.(…)”
(―)
Ono što je zanimljivo za B i H, a i okruženje, jest da nitko ne uzima za ozbiljno ni novinare, ni ono što je objavljeno, nitko to “ne zarezuje”, a jako malo se i čita i sluša, i gleda što novinari rade. Poslanje-poziv novinara jest ukazivati na probleme u društvu, zajednici, državi, ukazivati na pogreške vlasti, kritizirati, a ponekada i pohvaliti. No pohvaliti nekoga u vlasti ili djelatnika koji dobro rade svoj posao nema smisla, pa to bi se trebalo podrazumijevati?! Ili ne, treba samo hvaliti ljude na vlasti, jer da nisu čestiti, pošteni, vrijedni…pa ne bismo ih izabrali, haha. Dakle, novinari trebaju biti korektiv vlasti, društva, zajednice, a vrlo rijetko (što i nije posao novinara) nuditi i rješenja, jer su novinari “univerzalne neznalice”, samo postavljaju pitanja. No, kod nas političari, ljudi na vlasti, najčešće banaliziraju rad novinara, primjerice: ”Eto ti (novinar) si pametan, dođi na vlast, pa onda radi kako misliš da treba, ma piši što god hoćeš, briga me…”. Čini se kako su se, posebice mladi novinari, pomirili s onom kako se “s rogatima ne treba bosti”, jer su novinari potplaćeni, nezaštićeni, izloženi opasnosti…A “nema gladnoga junaka!”, izreka kaže stara, pa za golu egzistenciju, novinari često “progutaju” svoju hrabrost, budu kukavice, ali preživljavaju, uz onu : “Takva su vremena”, pa…?
Doduše, jako malo je kod nas, posebice u HBŽ , ozbiljnog istraživačkog novinarstva: reportaža “kraljica novinarstva” je nestala, objektivan komentar i istraživačko novinarstvo su izumrli, stariji se umorili od “uzaludnog” posla, a mladi nikako da “zagrizu”, neki je veliki strah u ljudima, pa i u novinarima kao javnim osobama. lakše je prenijeti priopćenje iz institucija vlasti, javnih ustanova, obavijesti i reagiranja, nego se upuštati u istraživanje točnosti PR-ovih priopćenja, a političari i moćnici imaju besplatnu reklamu koju sami pišu. Tu nešto nije u redu, a o pismenosti u medijima ne želimo ni pisati-lektori su izumrli, pa su i pismeni novinari u izumiranju, danas se piše kako kome padne na pamet, kažu da nema pravila ni pravopisa. Super!
I nemojte misliti da naš portal izuzimamo od toga, ali ako ima opravdanja onda je to da mi nismo profesionalci, nitko iz proračuna ili drugih institucija nas ne plaća, politiku pratimo jako rijetko, uređivačka politika našega portala je “samo pozitivno i lijepo”, objavljivati ljepote prirode, predstavljati uspješne i dobre ljude, biti most između zavičaja i dijaspore, širiti optimizam, malo priče i poezije, humora i zabave, romantike i mnogo, mnogo ljubavi. Pa ako nekada i kritiziramo, uglavnom u foto kritikama, to je zato što volimo prirodu, svoj grad, zavičaj, ljude i želimo da budu bolji i ljepši! Dakle zabaviti i raspoložiti čitatelje, unijeti radost u njihove duše, a ne činiti ih ljutitim, oneraspoložiti ih, gaditi politikom, širiti malodušje. To su naši čitatelji shvatili, pa se radujemo i takvim komentarima!
Slobode medija nema bez odlučnih, hrabrih, beskompromisnih novinara i sloboda medija je onolika i onakva (kad je ima) koliko je novinari izbore, svatko za sebe, zajedno za sve! To bi mogla biti neka poruka za novinare, posebice mlade.
A do tada stanje ostaje isto, ali se ipak mijenja, malo je drukčije: danas, u vrijeme interneta, posebice umjetne inteligencije, svatko je svoj medij, svoj novinar, svoj lektor, svoj urednik, neka baš lijepa vremena za medije bez novinara!
Drage kolege, sretan vam Svjetski dan medija i vi HRABRO, HRABRIJE, pa što god bude!
www.tomislavnews.com
