Jučer (nedjelja, 26. lipnja, 2016.) je u duvanjskom selu Lugu služena sveta misa na mjesnom groblju gdje su pokopani posmrtni ostaci osamdeset troje mještana sela Luga, Kuka i Letke, spaljenih ili pobijenih u drugom svjetskom ratu
Stravičan zločin dogodio se 16. prosinca, 1943. godine, kad su pripadnici njemačkih trupa, u znak odmazde, počinili stravičan zločin nad nedužnim stanovništvom.
Svetoj misi nazočili su vjernici više župa, a prije svete mise članovi Udruge Lug-Poljica položili su vijenac, a djeca su upalila 83 svijeće uz čitanje imena žrtava.
Misno slavlje predvodio je fra Tony Burnside, uz koncelebraciju duvanjskog župnika fra Velimira Bagavca i đakona fra Ivana Penavića.
DIRLJIVU PROPOVIJED FRA TONIJA O PRAŠTANJU U GODINI MILOSRĐA DONOSIMO U CIJELOSTI:
Braćo i sestre, danas smo se skupili moliti za pokoj onih koji su 16. prosinca 1943. god. ovdje na Lugu, prije 73 godine svoje živote izgubili u jednom užasnome zločinu. Tu je bilo 83 civila, mještana Luga, Kuka i Letke ubijenih, spaljenih ili strijeljanih. Najstarija je žrtva imala preko 70 godina, a najmlađa tek 2 mjeseca.
Braćo i sestre, premda su svjedočanstva nekoliko svjedoka ovoga pokolja nevjerojatno strašna i uznemirujuća, osobito za one koji su u ovom zločinu izgubili svoje najmilije, Isus nas svojim današnjim primjerom iz evanđelja želi sačuvati od napasti da uzvratimo zlom za zlo. Želi da sačuvamo svoj mir.
Stoga, pokajmo se za sve svoje grijehe, propuste i slabosti kako bismo mogli u miru s Bogom i jedni s drugima slaviti ovu Svetu misu.
- MISA ZA POBIJENE NA LUGU
XIII. NEDJELJA KROZ GODINU C.
Lk 9, 51 – 62
Braćo i sestre, svjedočanstva nekoliko svjedoka ovoga pokolja na Lugu su nevjerojatno strašna i uznemirujuća. Vojnici, članovi tuđe vojske, su blokirali sela Kuk i Lug, i pokupili sve ljude, naše ljude ni krive ni dužne, od petnaest godina na više. Rekli su im da će biti seoski sastanak i zatvorili ih u štalu Nikole Stanića zvanoga Kiko. U štali u kojoj je bilo sijeno su na nesretne zatvorenike najprije s vrata pucali iz mitraljeza, ubijali i ubacivali granate. Nakon svega tu su štalu zapalili. Kada je vatra došla do žrtava, među kojima je bilo živih i ranjenih ljudi, kao i onih koji su se kretali, počeli su iskakati iz vatre. Na sve strane iskaču ljudi koji gore, skupa s odjećom na sebi. Za to su vrijeme vojnici raspoređeni uokolo štale ubijali ih iz pušaka. Nitko živu glavu nije izvukao, jer su ih sve pobili.
Braćo i sestre, u čast našim poginulima, našim mučenicima, sagrađena je ova lijepa kapelica, obnovljena spomen-ploča s popisom imena žrtava i podignut je ovaj veliki spomen-križ. Na žalost, ovaj spomenik podignut u čast našim poginulim žrtvama nije jedini. Mnoštvo takvih spomenika postoji ne samo u našim krajevima nego i po cijeloj Europi. Ponekad u ovom konfliktnom svijetu, gdje živi mnoštvo naroda različitih vjera i tradicija, čovjek ima dojam da se neprestano vrtimo u začaranom krugu zla. Kada dođe do bilo koje krize, a najčešće do ekonomske krize, i svjetski lideri koji su često neiskreni i više vode brigu za svoje osobne interese, a ne interese naroda, pokušavaju uvjeriti ljude da nisu oni krivi nego su krivi oni koji pripadaju drugim krajevima, drugim zemljama, drugima nacionalnostima i drugim vjerama.
Braćo i sestre, upravo iz iskustva svagdašnjeg života u ovim krajevima gdje žive tri naroda različitih vjera i tradicija, mi obični ljudi znamo da je to daleko od istine. Iz susjedstva, iz školskih klupa, iz sportskih događaja, znamo da su obični ljudi, naglašavam obični ljudi, bez obzira na vjeru i naciju, dobri, jednostavni i gostoljubivi. Ljudi su i žele se međusobno pomagati. Žele dijeliti sreću, a ne patnju. Ne žele se mrziti. U ovom svijetu, u ovim krajevima ima mjesta za sve. Naša zemlja je dovoljno bogata da nas sve može prehraniti. Mogli bismo živjeti slobodno i lijepo ….. ali smo, na žalost, toliko puta promašili put. Pohlepa i propaganda naših vođa, i mržnja, truju naše duše. Postavljaju prepreke od nebrige i bezosjećajnosti. Odvode nas u patnju …
Braćo i sestre, nažalost upravo zbog ovakvih užasnih tragedija, kao što je bila i ova naša ovdje na Lugu, vođe, domaći i strani, uspijevaju manipulirati narodima u ovim krajevima jer su ljudi često ranjeni od posljedica ovih teških događaja iz prošlosti. Preko medija oni nas uspješno obmanjuju prisiljavajući nas da živimo samo u zloj prošlosti ne želeći da se konačno oslobodimo i da se konačno okrenemo jednoj boljoj zajedničkoj budućnosti. Prisiljavaju nas da se stalno bavimo negativnim događajima iz prošlosti i time slabimo svoju volju za praštanjem i opiranjem zlomu. Naime, kada nam drugi učine zlo onda mi nastojimo uzvratiti istom ili gorom mjerom. Umjesto da tražimo razlog za opraštanje kako ne bismo bili isti kao i oni koji nama čine zlo, mi opravdavamo svoje zlo osvetničko djelovanje jer su i oni nama nekad prije učinili neko zlo. Upravo to je ono oko za oko zub za zub! protiv kojeg se Isus borio cijelim svojim srcem. Opravdavanjem se zlo ne pobjeđuje nego se samo upada u novo zlo i daje se povoda drugome koji čini zlo da i on ponovno uzvrati nekim zlom. Takvim djelovanjem se nikada ne može prekinuti začarani krug zla i mržnje.
Braćo i sestre, u današnjem evanđelju Isus nas svojim primjerom uči kako se osloboditi teškog tereta zla i mržnje. Kad su Samarijanci odlučno odbili primiti Isusa On nije dopustio svojim apostolima da zazovu Božju pomoć te unište njihovo selo. Umjesto mržnje i osvete Isus je tiho u svom srcu oprostio Samarijancima, nakon toga kao što kaže evanđelist odoše u drugo selo (Lk 9, 556). Isus je svom Ocu nebeskom predao ovo bolno iskustvo i nije mu pridavao velik značaj. Ovim događajem Isus i nas želi učiti putu praštanja, a ne opravdavanja koje nas dovodi u situaciju da i mi činimo zlo. Tiho u molitvi, našim od srca izrečenim riječima: Ja ti opraštam, Isus nas oslobađa da više neprestano iznova ne proživljavamo bolne događaje iz naše prošlosti. Ako ih stalno proživljavamo postajemo žrtvom te iste prošlosti. Postajemo bolesni. Postajemo puni zla i želje za osvetom. Bol koju podnosimo zbog pretrpljenog zla moramo iživjeti i time joj oduzeti moć koju možda ima nad nama. A to se postiže jedino oprostom. Oprostiti znači: prošlost ispustiti iz svojih ruku. Onoga trenutka kada smo oprostili, mi smo se oslobodili tereta prošlosti, mi smo se oslobodili svega onoga što nas pritišće i muči i postali smo konačno slobodni. To je bit opraštanja: biti slobodan. Dok ne oprostimo robovi smo svojih emocija i osjećaja. No, opraštanjem Isus želi da budemo slobodni, slobodni surađivati s drugima i drugačijima, slobodni surađivati sa svim ljudima dobre volje kako bismo konačno mogli graditi jedno bolje i pravednije društvo, jedan bolji svijet za sve ljude.
Braćo i sestre, opraštanje je jedini način da se konačno prekine đavolski krug mržnje i osvete među nama i da se onom tko je nanio nepravdu dade prilika da uvidi i ispravi svoju pogrešku. Naše opraštanje protivnika ne izaziva niti ga ponižava već ga pomalo suočava s njim samim i s njegovim zlim činom te tako otvara put prema pomirenju. Plod takve otvorenosti i opraštanja je da bez obzira na mnoštva tragedija kao što je ova naša koja se dogodila ovdje na Lugu, mi katolici Duvnjaci uglavnom živimo u dobrim i zdravim odnosima s našim sugrađanima drugih vjera i nacionalnosti. I ne trebamo se iznenaditi što je to tako jer i Isusova blagost prema Samarijancima koji Ga nisu, kako nam kaže današnje evanđelje, primili nije ostala besplodna. U drugom slučaju upravo su Samarijanci primili Isusa i prepoznali u Njemu spasitelja svijeta (usp. Iv 4,42) jer Isus nije nastupio kao osvetnik, kao što su to htjeli apostoli Ivan i Jakov, nego je bio blag i strpljiv.
Braćo i sestre, učeći od Isusa iz današnjeg evanđelja, ako želimo biti slobodni od nemira, slobodni od manipulacije sa strane drugih ljudi, slobodni od napasti da mrzimo one koji su nas uvrijedili i nanijeli nam zlo na bilo koji način, i ako želimo da više neprestano iznova ne proživljavamo bolne događaje iz naše teške prošlosti, onda tiho u molitvi, a ako je moguće, neposredno onome koji nas je uvrijedio na bilo koji način, od srca recimo na glas: ja ti iskreno opraštam. A m e n.
U Lugu, 26.6.2016.
