Ove sezone je najbolja igračica ŽKK Splita, a ljetos je bila najbolja asistentica Eurobasketa do 16 godina te najbolji strijelac u našim redovima. Iako Splitu na momčadskom planu ne ide, mlada razigravačica je zaslužila da se o njoj čuje pokoja više. Stoga smo napravili malu rekapitulaciju svega što se događalo u posljednjih pola godine. Bila je za Ivu to prava mješavina emocija, ali evo što za početak kaže o izvedbama u Splitu, objava je Sportskih novosti/JL
– Najdraže mi je što sam bila najbolja asistentica. Puno mi je draže od priznanja za najboljeg strijelca. Na terenu uživam dijeliti lopte, ali to mi je i opis pozicije. Trebam voditi ekipu, a iako su to samo statistički podaci lijepo je dobiti takvo priznanje.
Kako opisati igranje za reprezentaciju?
– Svatko će reći da je to poseban osjećaj. Meni je to prekrasno, pogotovo što sam imala i ulogu kapetanice. Kad krene himna prolaze te trnci, ali početkom utakmice sve to nestane. Igraš za svoju zemlju i ja sam uvijek zahvalna na toj prilici jer bi mnogo cura voljelo biti u mojoj poziciji. Bude i teško, ali kad se sve zbroji to su najljepši osjećaji – emotivno će Tabak koju smo upitali što bi navela kao svoj najveći forte.
Rekla bi da su to prodori. Dosta sam brza i snažna i taj mi dio najbolje ide. Oduvijek sam puno igrala s loptom i donosila odluke. Taj mi je dio najveća snaga.
Kakva je hrvatska liga?
A Ivino je reprezentativno ljeto bilo prožeto najtežom mogućom tragedijom, onom obiteljskom. Ostala je bez majke, ali to ju svejedno nije spriječilo da pomogne svojim suigračicama na Eurobasketu.
– Ovo ljeto ću najviše pamtiti. Bilo je to moje drugo europsko, a prožeto najtežim mogućim trenucima. Ipak, znala sam da ću ići jer je to bila moja želja. Imala sam podršku od obitelji, od cura, trenera. Znala sam da će biti psihički teško, ali sam svima jako zahvalna što su bili tu uz mene. Obitelj je tu u prvom redu. Posebno je to ljeto bilo, otišla sam kući dan prije Eura, ali sve je to bilo jako teško. Sigurna sam da sama to ne bi mogla izgurati – s gropom se u grlu prisjeća Iva, uz napomenu kako će pamtiti lijepe trenutke, a zatim objašnjava što je najvažnije u tako specifičnoj situaciji.
– Najbitnija ti je nekako podrška. Meni su stvarno svi bili pri ruci, prvenstveno otac i moja obitelj. Gdje god da sam došla svi su bili tu. Bitno je imati nekoga s kim možeš popričati. Opet, najvažnije je sam sebi pronaći način kako se s tim najbolje nositi. Košarka me najviše spasila, to mi je uvijek poveznica s majkom. Ne bi nikome htjela takvu situaciju, ali to je život. Ne može se stajati na mjestu – emotivno će Tabak koja je razgovor zaključila sa svojim uzorom. Nije teško zaključiti o kome se radi.
– Ma, to je moja majka. To bih rekla i da gledam i ne gledam košarku. Ona je baš bila posebna i uvijek ću ju slijediti. Uvela me u svijet košarke, a taj njen karakter ću uvijek pamtiti. Moja majka će uvijek biti moj uzor i motivacija – zaključila je zvijezda u usponu hrvatske ženske košarke.
