Ovih dana iz tiska je izašla knjiga „Bin Straßenbahn, wallah“, mladoga profesora Mateja Jakića, o kojoj piše ugledni austrijski mediji, među kojima su: “Die Presse”, “Kronen Zeitung”, “Kurier” i “Falter”. Gostovao je na austrijskoj televiziji “Puls 4” povodom izlaska knjige.
I svi biranim, pohvalnim riječima pišu o ovoj vrlo zanimljivoj knjizi, možda sadržajem i jedinstvenoj. Danas smo za Tomislavnews.com, koji naš sugovornik redovito prati i glavni mu je izvor informiranja iz zavičaja, , razgovarali s prof. Jakićem. Razgovarali smo najviše o knjizi, ali i nekim drugim temama.
Prof. Jakiću, čestitamo na knjizi i molimo Vas da se kratko predstavite?
Rođen sam u Beču, a porijeklo mi je iz Tomislavgrada: moj otac je rođen u selu Kuku, a majka iz Šuice. Imam 29 godina i od svoje 22. godine predajem u srednjoj školi u Beču kao profesor njemačkog jezika i tjelesnog.
Ovih dana poznati austrijski mediji pišu o Vama, po čemu ste im postali odjednom zanimljivi?
Prije 3 tjedna u austrijskoj javnosti postao sam poznat kao autor knjige „Bin Straßenbahn, wallah“, prve knjige u Austriji, a možda i šire, koja se bavi jezikom mladih u multikulturalnim sredinama, posebice u Beču. U knjizi objašnjavam pojam etnolekta kao načina govora mladih koji kombiniraju njemački jezik s riječima iz turskog, arapskog, hrvatskog i engleskog.
Kako biste mogli naslov knjige prevesti na hrvatski?
Naslov „Bin Straßenbahn, wallah“ nije klasičan njemački, nego primjer tzv. etnolekta – načina govora koji koriste mladi u gradovima poput Beča, gdje se miješaju njemački, arapski, turski i drugi jezici. Rečenica „Bin Straßenbahn“ namjerno izostavlja „ich bin“, što je tipično za takav stil, a „wallah“ dolazi iz arapskog i znači nešto kao „kunem se“.
Na hrvatskom to bi se moglo prevesti nešto kao: „Ja sam u tramvaju, kunem se”
Gdje je predstavljena Vaša knjiga?
Moja knjiga je predstavljena u glavnom muzeju u Beču, Wien Museumu, ispred više od 200 osoba. Tema jezika mladih bila je i središnji dio mog diplomskog rada na fakultetu u Beču, gdje sam magistrirao 2024. godine. Zahvaljujući tom području djelovanja imao sam priliku sudjelovati i kao gostujući profesor na glavnom fakultetu u Beču. O mojoj knjizi pisali su i poznati mediji, zadovoljan sam pohvalnim recenzijama, za koju su mnogi pokazali zanimanje, posebice mlade osobe.
Tko je izdavač Vaše knjige „Bin Straßenbahn, wallah“(„Ja sam u tramvaju, kunem se”) vrlo zanimljivog prijevoda naslova na hrvatski, pa ne sumnjamo i sadržaja?
Izdavač je “Ueberreuter Verlag” iz Beča, a recenzenti su iz “Kronen Zeitung”, „Kurier“ i „Falter“.
Gdje još mislite predstavljati knjigu? Možda u Tomislavgradu, koji je poznati po predstavljanju knjiga?
To prije svega zavisi od izdavača, a naravno da bih vrlo rado knjigu predstavio i u Tomislavgradu.
O sadržaju knjige ćemo kad je pročitamo, a sada malo laganijih pitanja: što vam znači Tomislavgrad?
Znači mi mnogo ,bez hrvatskog jezika i mojih korijena iz Tomislavgrada sigurno ne bih ni došao na ideju napisati ovu knjigu. Moji roditelji nikada nisu imali priliku za školsko obrazovanje i baš zato su danas još ponosniji na mene. Drago mi je što sam ne samo ostvario svoje ciljeve, nego na neki način i njihove želje. U Beču i širom Austrije ljudi me često pitaju odakle sam i uvijek rado pričam sve najljepše o svom kraju. Zato sam rado pristao odgovarati na pitanja za Vaš portal, koji ima zanimljiv slogan: “Tomislavgrad u srcu, vijesti na dlanu”.
Koliko često dolazite u Tomislavgrad, u Kuk?
U Kuku imamo i kuću, već sam rekao, ranije sam dolazio češće, sad imam velike obveze, kad god uspijem spojiti dva tri slobodna dana dođem, ali, nažalost, ne onoliko često koliko bih htio.
Hvala Vam na odgovorima, očekujemo Vas za dulji intervju u Tomislavgradu, sretno i dalje!
Hvala Vama!
www.tomislavnews.com/Razgovarala: Ljuba Đikić
