Učenici SSŠ opet nagrađeni👏🏻👏🏻👏🏻
Na Natječaju na temu „Pobijeni hercegovački franjevci tijekom i u poraću Drugoga svjetskog rata“, koji su raspisali Vicepostulatura postupka mučeništva „Sluge Božje fra Andrija Topić i 49 braće“ u suradnji s Društvom hrvatskih književnika Herceg Bosne, uspješno su sudjelovali i učenici naše škole.
Posebno se istaknuo Josip Sabljo 2.d koji je za literarni rad „Moj pratar“ osvojio 1. mjesto, dok je Ana Petra Bešlić 1.a za svoj likovni rad nagrađena 3. mjestom. Na natječaj se javila i Gabrijela Boban 1.a s izvrsnim likovnim radom, koji pohvaljujemo.
Radovi su nastali uz stručno mentorstvo profesorice Marijane Galić, a svečanu dodjelu nagrada, održanu u četvrtak nakon svete mise u širokobriješkoj crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije, svojim je dolaskom podržala i razrednica 1.a, profesorica Dijana Galić.
Čestitke našim učenicima i njihovoj mentorici!
Ovaj uspjeh predstavlja vrijedan doprinos njegovanju kulture sjećanja, povijesne istine i stvaralačkog izražavanja mladih te je na ponos cijele škole.
U nastavku slijedi nagrađena priča učenika Josipa Sablje, “Moj pratar”.
Moj pratar
“O smrti, kako je dobro došla tvoja,
moćna presuda
čovjeku koji je siromašan i
nemoćan,
koji je ostario i pun različitih briga,
koji se buni zato što je
nepokretan!
Ne boj se moćne presude smrti!
Misli na svoje pređe i potomke!”
Puca studen, ciča zima kao i onda kad sam se rodio davne 1878. godine. Isto je bila veljača 28. dana. Cvokoću zubi, zebe oko srca, bije studen sve do kostiju, riže ljuti led, ali ovo je drugačije. Naviko sam ja na zimu, ta Rakićak sam u krvi, a gori su zime jače nego igdi. Zabile se Čvrsnica i Čabulja čim listopad počne, a tek u maju vidi se njihov vrhoviti vijenac. Rakićak zna što je studen i šta je led, zna se nositi s cičom zimom, ali ovo je čudna studen. Nema u Gradnićima zime ko u Rakitnu, tek je snig poprašio put i ledinu oko kuće, a nu ja još ni vatru nisam odložio, kad mi ozebe duša i oko srca ko nikad prije. Taman smo s mise. Kad ja pogledah kroz prozor i rekoh: Pile, eto jih, vidin jih s prozora. Ispovidi me, ako Boga znadeš.
Prikrstin se, Pile ispovidi mene, a ja njega. Na brzinu. Za pokoru damo jedan drugome da cili dan ponavljamo: Gospodin moj i Bog moj.
Lupaju. Bože pomozi! Otvori in Pile! Ta čisti smo prid Bogon. Kad nas zlotvori ugledaju, nisan ih ni pribrojio, ali bila su četvorica ili petorica. Zgrabiše mene i Pilu i baciše nas prid kuću. Vikaše na nas, psovali nam mater, udarali nogama, pljuvali nas, ali razabrah ko su. To su partizani, naoružani Schmeisserom i onim pištoljom. Na glavi su imali titovku s crvenom zvijezdom, vojnu jaknu, kaput, njemačke gaće i konjaničke čizme. Nismo uspili ni rič prozboriti. Tukli su nas čime su stigli. Tek na trenutak su stali i upitam ih što smo in krivi i zašto nas biju. A oni ljuti na to povikaše: Ćuti fratore, majku ti tvoju. Tebi glave danas nema. I opet nas počeše udarati. Počeše se nešto dogovarati i odvedoše nas u Čitluk. Okrenem se i ugledam, s onim jednim okom, jer je drugo bilo već od masnice zatvoreno, a župna kuća širom otvorena. Ostavljam zemaljsko ognjište i odlazim u nepoznato. Listaju mi se stranice života, okreće se godina za godinom kao list za listom. Redaju se slike, ljudi, uspomene, redaju se djetinjstvo, dječaštvo i mladost, reda se moje pratarstvo i moje vrline i mane. Jesam li došʼo na kraj puta?
Dok san grco u boli i listo svoj život, zbaciše Filu i mene s konja u kuću, čini mi se u Čitluk. To je Musina kuhinja, a ugledasmo i dva dječaka Antu i Ivana, koji su očima vikali: Pomozite nam. I tu je bilo hladno, studen i dalje zebe i dušu i srce. Partizani su otišli, čusmo glasove iza kuće. Kažu nam Ante i Ivan da su iz Čerina. O mladosti, ljuta rano, šta vas snađe?
Nismo od bojazni ništa više progovorili. Šutili smo i ponavljali u sebi pokoru: Gospodin moj i Bog moj. Pile mi kaže u jednom trenutku: A, Ćiro, šta će od nas biti? A ja, pogledan ga i rekoh: Danas nam je boraviti u kući Oca našega. Doista, meni je život Krist, a smrt dobitak. Rekoh tako hrabro, a strah mi se umah uvuče u kosti, jer na vratima me slušaše krvnici. Zarežaše na nas, uzeše nas i odvukoše iza kuće. Ante i Ivan su ostali plačući. Kako je padala noć, tako je zima pokazivala svoje bile zube cereći se na nas. Krvnici su slijedili zimu, ledena srca, kroza prljave i žute zube, bljuvali su psovku i pljuvačku, a potom izvadiše Schmeissera. Pile povika: Ćiro, ubiše nas. A ja, Ćiril Ivanković, pratar iz Gradnića, Rakićak po rođenju, čekah svoj red za ulazak u Kraljevstvo Božje. A kad se ovo raspadljivo, obuče u neraspadljivost, i ovo se smrtno obuče u besmrtnost, onda će se ispuniti riječ što je pisana: Pobjeda proguta smrt.
To je priča o tvome i mome pratru, onome koji je položio život najprije za Krista, a onda za vjeru svojoj braći i baštinu svome puku.
Počivajte u miru Božjem. Neka vam je laka hrvatska zemlja.
Uz čestitke Josipu i svima nagrađenima, mentorici, mi još doznajemo o Josipu:
Josip Sabljo, rođen je u Rakitnu, učenik sam 2.razreda SSŠ u Posušju.
U slobodno vrijeme obožava šetnja i folklor, a vidi se kršan folkloraš i na fotografiji!
Kontaktirali smo i Anu Petru Bešlić , učenicu 1.a koja je za svoj likovni rad nagrađena 3. mjestom. Kratko nam se predstavila:
“Zovem se Ana-Petra Bešlić i učenica sam 1. razreda SSŠ Posušja. Aktivno sudjelujem u radu Frame Posušje i redovito idem na zbor Frame jer mi to puno znači. Nedavno sam nacrtala crtež fratra fra Ćirila Ivankovića, jer me inspirirala njegov život i vjera . Crtanje mi je način da izrazim svoje misli i osjećaje te da pokažem simbolično značenje. Uz suradnji mentorica prof. Marijana Galić, kratko je za naš Portal TN rekla Ana Petra, a mi dodajemo da je ova darovita učenica povratnica iz tuđine.
Ana Petra Bešlić
www.tomislavnews.com/SSŠ Posušje
