intervjuistraživanjeTG Zanimljivosti

FOTO/INTERVJU S POVODOM: Dr. sc. Ružica Ljubičić je doktorica informacijskih i komunikacijskih znanosti, komunikologinja, novinarka i aktivistica iz Tomislavgrada

2.06KPregleda

Razlog razgovoru s dr.sc. Ružicom Ljubičić nije teško naći, a nama je neposredni povod bio objava knjige: “Nasilje nad ženama-Percepcije, problemi i putokazi” autorica Daniele Jurčić i Ružice Ljubičić. Osim o toj zanimljivoj knjizi, s dr. Ljubičić smo razgovarali i o drugim temama. Samozatajna, uporna i marljiva objavila je više istraživačkih i znanstvenih radova, sudjeluje u brojnim raspravama, simpozijima, kojima je tema zaštita ljudskih, posebice manjinskih prava, borba za ravnopravnost spolova…

Doktorice Ljubičić, iz naslova knjige vidi se i sadržaj, zato pitamo: što je Vas i koautoricu knjige potaklo napisati knjigu o temi kojom s malo znanstvenika bavi u BiH? Je li to istraživački rad na terenu i koliko Vam je vremena trebalo za pisanje knjige? Tko se prihvatio nakladništva?

Problematikom nasilja nad ženama bavim se već duže vrijeme. To je dosta kompleksna tema koja zahtijeva mnogo truda, posvećenosti i fokusa, ali i empatije te međusobne solidarnosti. U knjizi Nasilje nad ženama: percepcije problemi i putokazi naglasak smo stavile na korijenje i/ili sjeme samog nasilja koje razara obitelji, društvene zajednice pa i cijeli svijet. Statistike su zaista grozne. Profesorica Jurčić i ja smo ovu knjigu odlučile posvetiti svim žrtvama nasilja i preživjelima. Nakladnik je Sveučilište u Mostaru Pressum, grafičko oblikovanje i tisak napravili su Print Team d.o.o. Mostar, a za korekturu i lekturu se pobrinula izvrsna Josipa Šunjić. Ja bih iskoristila priliku da se zahvalim i našim cijenjenim recenzentima, profesorima i profesoricama Seadu Aliću, Fahiri Fejzić Čengić, Nebojši Macanoviću i Silvani Marić Tokić. Njihove konstruktivne recenzije su nam dale vjetar u leđa da odvažno objavimo ovu knjigu.

Hoće li knjiga imati javno predstavljanje i kojim putem će doći do čitatelja?

Zasada još uvijek ne planiramo promociju, a svi zainteresirani/e mogu se javiti meni ili profesorici Jurčić i dobit će knjigu kao poklon.

Možete li, ukratko, prepričati zaključke do kojih se došli u knjizi?

Ne postoje zaključci, postoje brojna pitanja koja duboko zadiru i koja bi trebala protresti i naše institucije, ali i cijelo društvo da se zapitamo koliko smo internalizirali patrijarhat i koliko ga sa strahopoštovanjem i dalje čuvamo, njegujemo i pazimo. On nikada ne djeluje sam. Zloupotrebljavaju se običaji, tradicije, religije, militarizacija, rasizam i mržnja kako bi patrijarhatu bili pomoćni stupovi. Tako nastaje nasilje, a prema statistikama žene su među najugroženijima. Poslije femicida ubijena je žena, čitava obitelj, njezini snovi i želje su zauvijek ugašeni. Ubijeno je njezino naslijeđe. Najveća i najbolnija spoznaja je da je većina femicida mogla biti spriječena.

Od kada se bavite pravima manjina, ugroženijeg sloja društva, ne samo u BiH nego u svijetu?

Poslije završetka magistarskog studija počela sam ići na različite seminare i edukacije o ljudskim, pogotovo ženskim pravima. Velik intelektualni i duhovni „kapital“ stekla sam i u školi Feminizam i religija koju toplo preporučujem. Mnogo sam naučila od ravnateljica Fer škole Rebeke Anić i Zilke Spahić Šiljag. U posljednje tri godine aktivno sam uključena i u projekte i promocije knjiga profesora Seada Alića o podizanju svijesti o genocidu u Pojasu Gaze.

Gdje sve objavljujete svoje radove, istraživanja, tekstove i imate li stalno zaposlenje?

Nažalost, unatoč silnom trudu i konstantnim publikacijama i napornom znanstveno istraživačkom radu (preko 16 znanstvenih radova) još uvijek nemam stalan posao. Pišem honorarno za različite portale, ali moja velika želja je da budem predavačica ili profesorica. Zasada još uvijek nisam našla svoju maticu.

Borite se za prava žena, istraživali ste i pisali o tomu, pa koliko su žene u BH društvo (ne) ravnopravne?

Bosna i Hercegovina, a i Zapadni Balkan je veoma specifično područje. Žene postaju sve odvažnije, samouvjerenije, zauzimaju se za sebe. Raste svijest i to se osjeti i u ženskim razgovorima te britkom peru mnogih kolumnistica. S druge strane postoje još uvijek brojne kočnice, sram i strah kao i kolektivna ženska krivica. Ženi se sudi što je obukla, kako se ponašala, kako je to ona izazvala nasilje. Nasilnik, u očima javnosti, uvijek je miran, staložen i povučen čovjek koji uredno plaća svoje račune i pomaže susjedima Društvo smatra da je Ona (žrtva) ta koja njega nervira, i on, nesretan, gubi kontrolu i vrši nasilje s ciljem da je disciplinira ili popravi Ta pitanja i uvjerenja treba pod hitno ukloniti ukoliko želimo nasilju ozbiljno pristupiti.

Kakvo je okruženje u kojemu radite, pišete, gdje inače živite?

Živim u Mostaru trenutno i tamo mi je zaista lijepo. Ostvarila sam brojna prijateljstva i suradnje.

Mlada ste osoba pa pitamo što je Vaš motiv, Vaša snaga pisati o “problematičnim” temama i jeste li imali do sada osobno nekih problema zbog pisanja, objavljivanja Vaših stavova?

Da, jesam. Nerijetko sam bila izložena neprijatnim situacijama u kojima iznova moram objašnjavati vlastite stavove i životne izbore. Takvi pritisci dolaze i dolazili su od rodbine, susjeda, nekih bivših poslodavaca ili ljudi koji misle da je njihov autoritet „božansko pravo“ da određuju tokove tuđih života. No ja i dalje kritički propitujem.

Što mislite o medijima u BH društvu, koliko su neovisni i koliko se bave istraživačkim novinarstvom ili je ono u odumiranju?

Zbog digitalizacije i konvergencije medija došlo je do velikih promjena. Danas svaka osoba s izraženim stavovima ima pravo da piše statuse, objavljuje fotografije i upućuje različite apele. Postavlja se pitanje koliko je kvalitetno to građansko novinarstvo ukoliko netko ima slobodu i da rasizam i mizoginiju prikažu kao slobodan i legitiman stav. Koliko takva sloboda ugrožava druge? Odgovara li netko za ucjene, prijetnje i zastrašivanja i koje su crvene linije? A istraživačko novinarstvo zahtijeva golem kapacitet. Imamo sjajne novinare/ke poput nagrađivane Kristine Spajić- Perić.

Na čemu trenutačno radite, o čemu pišete i gdje se sve Vaši radovi mogu pročitati?

Trenutno pišem novu knjigu, a njezina baza su eseji i kolumne objavljeni na https://ferschool.org/category/ruzica-ljubicic/. Tema te knjige su predaje i priče o ženskim doprinosima u razdoblju prije Krista.

Moje znanstvene radove možete pročitati na https://www.researchgate.net/profile/Ruzica-Ljubicic

Što preporučujete početnicima u novinarstvu?

Da budu veoma hrabri, znatiželjni i da postavljaju provokativna pitanja. Ove mlade generacije su, po mom mišljenju, osviješteni, empatični, prepoznaju toksične obrasce i u privatnom i poslovnom svijetu i neće dozvoliti da njihov trud prođe neplaćeno i nezapaženo.

Koliko često svraćate u Tomislavgrad i što Vam znači rodni kraj?

Prelijepa je priroda, planine, zrak. Ima dosta privatnosti. Imam lijepa sjećanja na Framu, čitalačke aktivnosti u djetinjstvu, škole. U lijepom sjećanju je i moj pripravnički staž koji sam odradila na radio postaji RTG. Voljela bih da imam više vremena za posjetu roditeljima.

Zahvaljujemo na poučnim odgovorima i želimo Vam mnogo uspjeha u životu, u daljnjem znanstvenom radu!

www.tomislavnews.com/Razgovarala: Ljuba Đikić/Foto: R.Lj.