Blagdan je Tijelova, 2015. godine. Prošetali smo u večernjim satima od Tomislavgrada do Ćavarova Stana, malenog naselja, doslovce, na Duvanjskom polju…
Toplo, ugodno za šetnju, a Duvanjsko polje procvjetalo, miriše na sve strane cvijeće raznobojno, dok oblaci nebom plove, a vjetar lagani leluja travkama.
{gallery}polje-cvijece{/gallery}
Sunce je na izmaku, beremo stručak cvijeća ponijeti kući, sjedamo i misli nam se uskovitlaju, poznati stihovi odjekuju, odbijaju se od duvanjska brda i planine, od krug, od prsten koji okružuje drago mi polje, a srce se ispuni toplinom, pa se širi, pa raste…do sjećanja na dragog pjesnika, čije stihove glasno recitiram:
POLJE DUVANJSKO NAŽIMLJE GRUDI
Polje Duvanjsko nažimlje grudi,
o tom polju koje kao da govori:
“Moji su iskoni nedovidno davni
Moji su izvori duboki i slavni
U mojim njedrima ljute rane peku
U utrobi zemlje zrno umiralo
pa stostrukim rodom iznova rađalo.
U suzama sijano u buri klijalo,
U zanosu jedrilo, u pjesmi zrijalo.
Moji su korijeni krvlju zaliveni,
Moji su koraci patnjom ispunjeni,
Mnogom je žiću groblje zemlja ova,
ali i kolijevka iz koje niče snova”.
Autor stihova: fra Jakov Bubalo (Turčinovići, Široki Brijeg 22. kolovoza, 1933. – Zagreb, 1996.)
www.tomislavnews.com/ Tekst i foto: Lj. Đikić
