Ovih dana put me iz Zagreba doveo u Beč, gdje sam sudjelovala na međunarodnoj konferenciji. Grad me dočekao u svom adventskom ozračju, ali prije znanstvenih izlaganja željela sam dotaknuti i onu drugu dimenziju ovoga putovanja — duhovnu. Tako je jedno rano bečko jutro, još prije izlaska sunca, postalo početak iskustva koje je u meni otvorilo prostor susreta, sjećanja i novih spoznaja.
Piše : s. Zdravka Leutar
Dan je započeo vrlo rano. Iz 12. becirka, još uspavanog i tihog, krenula sam put Hrvatske katoličke misije. Mijenjala sam dvije linije podzemne željeznice, ali ono što me najviše vodilo bila je želja sudjelovati u molitvenom ritmu došašća, onom starom i vrijednom običaju koji nas priprema za Kristov dolazak.
Izlazeći iz podzemne, već na prvi pogled prepoznala sam skupinu Hrvata — po toplini pogleda, po još laganoj snenosti na licima, po onoj spontanoj bliskosti koja je karakteristična za naš narod. Nije trebalo tražiti put; zajedništvo ga je trasiralo.
Pred crkvom je čekalo tridesetak ljudi. U 5:35 vrata se otvaraju i nastaje tiha, ali snažna rijeka koja teče prema oltaru. Crkva se puni začuđujućom brzinom. Animacija mladih, studenata i sestara stvara ozračje u kojem se osjeća radost ranog buđenja. Svećenici ispovijedaju, propovijedaju, predvode sv. Misu, a laici i sestre sudjeluju u dijeljenju pričesti! Sve generacije su prisutne: djeca, mladi, obitelji, stariji. Zornica ne pripada samo jednima — ona okuplja sve.
Nakon mise slijedi kava, smijeh, kratki razgovori, ohrabrujuće poruke mladih koje se izvlače iz košarice. To je dijaspora koja ne spava, dijaspora koja živi i gradi Crkvu.
U koraku prema univerzalnom licu Katoličke crkve
Nekoliko minuta hoda dalje nalazi se bečka katedrala, jedan od duhovnih i kulturnih simbola grada. Znatiželja me povukla unutra. Kad sam ušla, dočekalo me pjevanje jutarnjih hvalospjeva. Trojica svećenika molila su i pjevala psalme pred oltarom, a oko njih se okupila mala, ali raznolika zajednica.
Laudes me vratio u doba mog boravka u Grazu, u vrijeme doktorskog studija, kada sam često sudjelovala u liturgiji austrijskih zajednica. U tom trenutku shvatila sam kako se život, nakon što ga jednom dotakneš vjerom, neprestano vraća na temeljne točke: molitvu, pripadnost, mir.
U bečkoj katedrali iznenadila me mogućnost primanja pričesti na pričesničkoj klupi i gotovo svi su se tako pričešćivali. U tom činu postoji posebna tišina — tišina koja govori više od riječi, više od pjesme i to je susret sa živim Kristom. Bio je to istinski Agape!
Hildegarde Burijan: most između vjere i socijalnog djelovanja
U središtu katedrale nalazi se slika Hildegarde Burijan, žene koja je krajem 19. stoljeća osnovala Caritas Socialis i ostavila neizbrisiv trag u socijalnom radu Austrije. Kao socijalna radnica i znanstvenica koji se često bavi temama socijalnim temama osjetila sam snažan trenutak povezanosti. Hildegarde je bila žena koja je vjeru pretvarala u djelovanje.
Dojam je pojačao kontrast između dviju crkava: ispred HKM-a nema siromaha; pred katedralom ih je mnogo, već u ranim satima. Vjera uvijek živi u konkretnim potrebama ljudi.
Raznolikost liturgijskih izraza
U jednoj pokrajnoj kapeli slavila se misa ad orientem, okrenuta prema oltaru. U drugoj je izloženo Presveto, a kapelica je bila ispunjena mladima koji u tišini adoriraju. Pokraj toga ispovjedaonica i prostor za osobni razgovor. Katedrala kao da je živjela u svim smjerovima — i u liturgiji, i u tišini, i u služenju.
Dva svijeta, jedno srce
Na izlazu sam uzela informativne tjednike. Uvijek me zanima kako Crkva živi u pojedinoj zemlji – i u kulturi, i u liturgiji, i u socijalnom djelovanju.
A onda, pogled na sat podsjetio me da me čeka drugi dio dana: izlaganje na međunarodnoj konferenciji u Schönbrunnu. U tom prijelazu iz duhovnog u akademski svijet otkrila sam nešto važno: oba svijeta su dio mene i oba me oblikuju.
Zornica u Beču postala je tako ne samo jutarnji događaj, nego iskustvo koje povezuje prošlost, sadašnjost, dom, dijasporu, socijalni angažman i osobnu vjeru. Jutro koje je počelo u tišini, završilo je spoznajom: kad ti Bog podari zoru, cijeli dan nosi Njegov trag.
www.tomislavnews.com/Foto: Z.L.
