FOTO: Snježne radosti u Rošnjačama-Tomislavgrad

Prvi obilniji snijeg pao je koncem studenoga, ali se nakon nekoliko dana otopio. Novi snježni pokrivač stigao je uoči Nove godine, a potom je još nekoliko puta sniježilo. Ledena kiša smanjila je snježni prekrivač i okovala Rošnjače ledom, ali zima nije odnijela ono najvažnije – radost, zajedništvo i želju za povratkom kući.

Unatoč svemu, hladnoća je sačuvala dovoljno snijega da se ovih dana naši odseljeni Rošnjačani, zajedno sa svojom djecom, ponovno vrate u kraj svojih roditelja i djedova. Vratili su se tamo gdje snijeg miriše drukčije, gdje tišina ima glas i gdje se djetinjstvo ponovno budi s prvim korakom u bjelinu.

Sunčan i vedar dan bio je kao dar s neba. Smijeh djece odzvanjao je Rošnjačama od ranog jutra: sanjke su klizile niz padine, grude su letjele uz veselu viku, a snjegovići su nastajali malim, promrzlim rukama.

Led na smrznutoj lokalnoj cesti pretvorio se u klizalište, baš kao nekada, kada su i današnji roditelji ondje učili prve korake na ledu. Sve je to, podno snijegom okovanog Zavelima, stvaralo prizor koji se ne zaboravlja.

Dok se mnogi danas gužvaju na velikim i skupim zimovalištima, Rošnjače nude nešto neusporedivo vrijednije: mir, prostor, slobodu i osjećaj da pripadaš. Ovdje zima nije atrakcija, već doživljaj, povratak uspomenama i susret s vlastitim korijenima.

Ovi trenuci nose snažnu poruku i tihi poziv: vraćajte se svome zavičaju, obnavljajte svoja ognjišta i ne dopustite da se ugasi nit koja nas veže za ovaj kraj.

Jer upravo kroz ovakve dane, kroz dječji smijeh u snijegu i obiteljsko zajedništvo, ljubav prema Zavelimu prirodno se prenosi na mlađe naraštaje.

Neka Rošnjače i dalje budu mjesto gdje se susreću prošlost i budućnost, gdje djeca uče tko su i odakle dolaze, a odrasli se podsjećaju da dom nikada ne prestaje čekati.

U bjelini zime, u tišini Zavelima i u toplini obiteljskog zagrljaja, zavičaj uvijek iznova pronalazi put do srca. , objava je Zavičajno Društvo Zavelim

www.tomislavnews.com