“Tek u jesen otkriju se boje krošanja, sve su slične u ljeto zeleno…” (ĐB).
Ono kad dođeš u svoje selo pa ti prostru tepih, nije doduše crveni pa ispade da nisam zvijezda, možda sam siva eminencija 
.

Kažu mi što stalno pišeš o Livnu i Rujanima, malo pretjeruješ? Mislim, dobro možda stvarno jesam
. Ma pisala bih ja o Londonu u jesen, ali što mogu kad se nisam rodila tamo već vamo u Livnu. I baš me zanima kako bi to bilo autentično da vam o boji Temze i londonskim parkovima piše Anđa
.
Eh vraćam se ja seoskom turizmu, kažu to je sad in, aktivan odmor, priroda, zen u cijepanju drva, meditacija u branju jabuka, orahe otresi za izbacivanje “štresa”…pa ja sve to redom i obavila i vjerujte mi lažu vas…samo dobar marketinški trik.
Stres broj jedan: popela se na staru jabuku, rodila da bi sve seoske “Eve” mogle dijeliti jabuke i opet bi priteklo…pri silasku skoro se strmeknem i zemlju didovu poljubim. Toliko o meditaciji.
Stres broj dva: ima luđi od mene kaže popet će se na stari orah da strese što više, stresa on tako pa me stresnuše orasi po glavi a puca stara grana pa umalo umjesto oraha da skupljam rođaka
. Toliko o eliminaciji stresa prirodnim putem preko oraha.

Cijepanje drva kažu pomaže unutarnjem balansu i posebno se preporuča ovima što imaju “kratak fitilj”.
Reko ta sam…ajmo sjekiru u ruke i radi na sebi…krenulo me pravo…kod trećeg zamaha ušćeknu me nešto pa osta ukrivo ko livoguza
. Toliko o uspostavljanju ravnoteže…još odam ukrivo nikako upravčiti cestu.

Jedina blagodat mi bješe zaslužena kava u sjeni stare lipe. To je odmor a ne ovi “aktivni” antistresni i anti sve nešto vako nako…

Ima to moje selo potencijala za turizam i svašta lipoga može ponuditi…samo se još nismo odlučili koja vrsta turizma bi nam najviše odgovarala
.
Gastro turizam, lovački, vinski (nema vinograda ali smislit ćemo nešto), planinski, kazneni, nautički (samo za brodolomce životne i ostale), stočarski(imamo dvije krave, 10 ovaca i 30 magaraca, valjda je dovoljno?!) i dalo bi se još nabrajati sve turističke mogućnosti koje vam nudimo…

Pa ako vas put nanese, slučajno ili namjerno, uvijek ćemo vam ponuditi čašicu razgovora, džezvu kave i priču koju želite čuti ovisno o vašem trenutnom psihofizičkom stanju.
Svi putevi vode u Rujane 







.

Piše: Anđa Perić Vujević/Foto: isto, haha




