Apsolutno dopuštam da ovaj križ može biti i nešto posve drugo s obzirom na lokaciju i okružje na kojem se nalazi ali…Kopka me i budi maštu, odavno mi je misterij k’o cura kojoj ne možeš ući u misli…
Ako se, dakle, na svakoj strani velikog križa nalazi po 12 manjih križeva (ukupno 24), tada govorimo o još složenijem i namjernom simbolizmu.
U tom slučaju, 24 križa nisu slučajni ukras, nego teološki sustav znakova koji bi mogao upućivati na „nebeski Jeruzalem“ iz Knjige Otkrivenja (Otk 4,4) – gdje stoji opis „dvadeset i četiri starješine“ koji okružuju Božje prijestolje.
To je motiv koji u kršćanskoj ikonografiji simbolizira vječno svećenstvo, nebesku liturgiju i otkupljenje čovječanstva.
Drugim riječima — ovaj križ bi mogao prikazivati zemaljsku sliku nebeske Crkve!
Zavjetni križ iz Roška Polja – svjedok vjere i pošasti
Na blagom obronku ispod Roškog brijega, izvan starog katoličkog groblja, leži križ koji krije neobičnu i potresnu priču.
Uklesan od grubo obrađenog kamena, ovaj križ nosi na sebi dvanaest manjih križeva sa svake strane – ukupno dvadeset i četiri.
Takav motiv nije poznat na drugim grobnim spomenicima u Duvanjskom kraju i svjedoči da je riječ o osobi posebne duhovne važnosti.
Križ je danas nagnut prema istoku, a moja istraživanja govore da se ondje pokapalo u vrijeme kuge 1764. godine, kada su ljudi, u strahu od zaraze, sahranjivali umrle izvan posvećenog groblja.
U roškim maticama iz te godine zabilježeno je mnogo smrti, i moguće je da ovaj križ obilježava grob svećenika ili redovnika koji je pomagao oboljelima, donoseći im sakramente i utjehu.
Na bočnim stranama vidljiv je oblik malteškog križa — simbola reda svetog Ivana Jeruzalemskog, čiji su tragovi u prošlim stoljećima bili prisutni i na području Duvna što je priča za jedan zaseban tekst.
Taj znak vitezova-služitelja bolesnih mogao bi biti povezan s motivom požrtvovnosti i vjere.
Dvanaest križeva s obje strane upućuje na apostole i dvadeset i četiri starješine iz Knjige Otkrivenja, koji kleče oko Božjeg prijestolja.
Možda je baš to bila nakana onoga tko ga je klesao — da ovaj kamen bude molitva u kamenu, znak nade u vječni život i pobjedu nad smrću.
Danas ovaj križ, do pola zarastao u travu, stoji kao nijemi svjedok vremena, kad su ljudi, suočeni s bolešću i strahom, svoju vjeru urezivali u kamen, da je ništa više ne može izbrisati.
Zavjetni križ iz Roška Polja tako ostaje svjedočanstvo vremena kuge, služenja i vjere – i dragocjeni dio duhovne i kulturne baštine ovoga kraja.
www.tomislavnews.com/ Tekst i foto: Branko Šapina
