TG Zanimljivosti

IN MEMORIAM MOME DRAGOM DIDU ANTI PAČARU (1939.-10. 8. 2018.)

Najveći čovjek u mom životu, prvi i zadnji pojam mirne luke, vječna ljubav, sunce, moj did Antiša…

Moj najblaži učitelj uz kojeg sam naučila zbrajati prve brojeve i čitati prva slova, naravno uz zabranjeno korištenje prstića i slovkanje. 
Kad sam bila manja jedva sam čekala doći iz škole, otrčati kod njega igrati šah, žandara ili mlina. Uvijek mi je popuštao i uvjeravao me da sam najbolja i da ću osvojiti cijeli svijet.

PIŠE : ANTONELA PAČAR

Osoba koja je jedva čekala jutro da mi dođe u sobu uz poljubac i riječi “Samo ti spavaj, ne smi tebe nitko budit”, osoba koja navečer ne bi otišla spavati dok ne vidi ‘je l’ mala u kući’. 
On je ona osoba koja me cijeli život odvozila i dovozila u ponoć, u zoru, u podne. Kada god i gdje god. Uvijek tu. Uz moje: “Dida je l’ me možeš, molim te, odbacit do..” slijedilo je: “Do na kraj svita dida tebe vozi…” i obećala sam mu čim položim vozački, prva osoba koju ću provozati bit će on. I položila sam, dida se nije sjećao obećanja kao što se nije sjećao katkad ni mene. Ali ja nisam zaboravila nijedno obećanje koje sam mu dala.
Kada je prije par godina počeo zaboravljati sve je bilo okej i podnošljivo dok se ne sjeća imena susjeda, svećenika, koji je dan ili koji je mjesec. Sve je to bilo “ništa” i za mene i za njega, dok me nije jednom pogledao i rekao da ne zna kako se zovem. Počela sam plakati, a on je već u idućem trenutku govorio kako zna da sam njegova Mala, njegova najmanja beba. Bio je tužan koliko i ja, jer sve može zaboraviti, ali kako će svoju Malu?
Kada sam se svađala s bratom, uvijek bi čuo i doletio naravno kao pravedni sudac okrivio Luku i rekao da me ne dira jer sam mala. Uvijek je bio na mojoj strani, spreman u svakom trenutku da me pred cijelim svijetom obrani.
Znate što ću najviše od svega pamtiti, uz njega sam mogla najmirnije zaspati, jer sam znala dokle god spavam bit će kraj mene. Ugasiti tv, navući zastore, reći baki da prekine prati suđe i lupati, sjest će kraj mene i gledati me dok spavam. Paziti da se njegova Mala ne otkrije, ili da ne sanja ružne snove. A za mene je samo jedna vrsta snova loša, ona u kojima gledam prema nebu da ga nađem.
Posebno ću pamtiti trenutke kada me zove jer mu nisam bila “10 dana” a zapravo mu samo nisam bila od jučer. Sada shvaćam da u tih par sati što me ne vidi stane cijela vječnost, kao sto i meni sada kad ga nisam vidila par dana.
Obožavala sam naše šetnje voćnjakom, našu ljulju, naše mjesto pod orahom, najviše od svega sam obožavala njegovo krilo i njegove ruke oko sebe.
Bila sam njegov privjesak, kuda on krene eto i mene! Nedjelja je bila rezervirana za misu na trećoj klupi u sredini, Došašće je bilo rezervirano za zornice i noćenje kod njega, Velika subota je bila rezervirana za odlazak na posvetu hrane, predvečerja su bila rezervirana za boćanje, trgovina samo za nas dvoje, srijeda i subota za brijanje, a slastičarnica za sladoled od šumskog voća njemu, a meni od čokolade. Njegov život bio je rezerviran za mene, potpuno i u svakom smislu. 
Zadnjih godina znala sam uhvatit samu sebe kako ga promatram dok spava, sate tako provodeći da se ne bi slučajno otkrio, da mu ne bi bilo hladno. Ne dam baki da lupa po kući, ugasim tv, stišam svijet. Samo da moja beba u miru spava. I ne smije ga nitko buditi, ni moji poljupci.
A onda kada otvori oči, čekam da kaže “Kruškice moja mala dida tebe najbolje voli”, poljubi me, a ja se nasmijem i zahvalim Bogu što mi je dao još jednu priliku uzvratiti mu: “I ja tebe Dida, najviše na svitu”.

Oprostili smo se tim riječima, moj Mali je otišao na ljepše mjesto… Mjesto gdje će opet boćati, piti rakiju i voziti svoj autić. Mjesto gdje će me dočekati, gdje ću čuti njegov smijeh i glas kako me doziva da ga dođem sto puta poljubiti.
Hvala za život koji si mi pružio i što si mi primjerom pokazao kako biti dobar čovjek, Sunce moje, volim te najviše na svitu! Živit ćeš dok me bude 

P.S. nadam se da ces biti ponosan jednog dana u kakvu si me osobu odgojio, i ne brini za obećanja, sva ću ih ispuniti! 

 

Antonela Pačar, 10. kolovoza, 2018. Čepin

www.tomislavnews.com/ Foto: Unuka Antonela, odmah nakon rođenja u naručju dida Ante

NAPOMENA: Tekst nije lektoriran