OŠINI PO PRAŠINI
U mom je spomenaru
tvoj pramen kose,
još iz vremena vječnih proljeća.
U svakoj vlasi
otkucaj dječje radosti,
kad sam ti bila
dah svježine u vrelim danima,
prva tratinčica
nad kojom bi se sageo i ubrao
da bi je tek par trenutaka držao
na dlanu, na liniji života
a, onda je uplašen , ispustio.
Kad život zaboli
ne tražim utjehu.
Korakom izdajice
ulazim u svijet
u kojem te ljubim,
pod križem
većim od naših sudbina.
Ljubim te posljednjim dahom,
koji će nam biti
samo san koji nas hrani
i održava živima.
Kad okrene na jugo,
oznoji mi se dlan u tvojoj ruci,
od dodira zažare se obrazi
pa prodišem životom
ne znajući što je stvarnije,
san ili java.
Autorica: Ina Kelava
www.tomislavnews.com
