STAZAMA
Hodiš li sada, hrvatski sine,
zaraslim stazama stare domovine.
One su kao bore seljaka
što sunce prži, od jutra do mraka.
Domu kad dođe u večernje sate,
s pognutom sjenom na prag mu svrate.
I sutra dok čeka, čeka seljaka,
iznova opet od jutra do mraka.
Što njima kroči u svake dane,
stopama svojim, prošara strane.
Staze su svete, neka te vode,
pretcima tvojim putem slobode.
I staze ne gubi, sine junaka,
one su tkane krvlju prvaka.
Ne daj da korov ovlada njima,
u stazi je sine, tvog dida stina.
Eh, još jednom, da mi je proći,
stazama starim, svojoj samoći.
Morat ću stati na staze pola,
puna je sjete, žulja do bola.
O tvrda stazo, mladost mi prođe,
a mene sad vrijeme godina glođe.
Ja ti sad odoh sa svoga puta,
a tobom sad stazo, drugi nek’ luta.
Ivan Stanić Švabo
Split, 17.studeni 2025.
Ivan Stanić Švabo
Split, 17.studeni 2025.
