TUGA
Zemljo moja, suzo moja….
Dok te gledam, tobom hodim….
Samo ću te pitat jedno….
Gdje su sada sinci tvoji….
Kako da te ne opjevam….
I o tebi šutim samo….
Kad zlotvori na Ovčari….
Uz sve boli i sve patnje….
Ubiše mi sina tamo….
Nisu jednog niti deset….
Nit stotinu, puno više….
Ono sto učinili su….
Sad jesenje spiru kiše….
To oprati nikad ne će….
Sve jesenje silne kiše….
Kad se sjetim da ih žive.…
Majka ne će vidjet više….
Groba im se oni boje….
Skrili ih do zaborava….
Ali nikad prestat ne će….
Tražit će ih garda stara….
Kao što su tog Francuza….
Jan Mischela Nikoliera….
S dva njegova ratna brata….
U toj doli punoj suza….
Slutilo se što će biti….
Novinarska za konvoja….
Spremna bila za njeg karta….
Vukovarskog boja vitez….
Ne htje izdat svog Hrvata….
Klaonica! Majci reče….
Što to rade zlobni ljudi….
Čekao je svoga reda….
Milostiv mu Bože budi….
Sricat će se pjesme njemu….
Dok se Dunav silni plavi….
Kao što u svetoj himni….
Pjeva Hrvat, Dravi, Savi….
Rodio se ovdje nije….
Ali ko u nekom snu….
Za nju spreman bio mrijeti….
I u dobru i u zlu!
Wien; 04. prosinca 2025.
Autor; Ivan Stanić Švabo
www.tomislavnews.com
