BEZIMENA
u neparnom ritmu plešeš… pomalo nespretno…
ogrnuta neželjenim plaštom strahova kojeg si obukla samo za sebe
još uvijek… tražim razloge da te volim i ne volim…
samo te neke sekunde i neki spomeni na zamišljene riječi vrate u moju tišinu
i onda sanjam – zvjezdane zrake plešu umjesto nas…
neumorne i bez planova, ne odustaju…
samo plešu, vjetrom snova zaigrane i nošene
i onda sanjam – obukla si veo naših želja, lepršav i samo moguće stvaran
hladno je
bojiš se
drhtiš…
Budim se
znam da ne volim hladnoću.
Ivan Vučemil
www.tomislavnews.com/Foto ilustracija
