Stigla je jesen,
ofarbala krošnje
u jarke boje,
a tamo gore
pod starim hrastom
sjedimo
nas dvoje.
Pod nogama šušti
lišće svelo.
Dotakoh ti lice
zadrhta ti
tijelo,
a neka milina
ispuni mi grudi.
Htjedoh te poljubiti
al’ vrijeme me
probudi.
Jakov Krišto
www.tomislavnews.com
