ZA ČIJE SE GINULO IDEALE?
Travanj je mirisao na barut tada,
i baš kao danas bio je petak,
i čudne sirene iznad grada,
označiše jedne ere završetak.
A valjda je tako moralo biti,
dobro se sjećam svega što je bilo,
svatko se krenu svome Bogu moliti,
i tako se, eto, ludilo ozvaničilo.
Još čuvam onu vojničku odoru,
maskirne hlače probijene gelerom,
kao podsjetnik na blatnjavu zoru,
i putokaz kojim trebam smjerom.
U skladištu mozga čuvam slike,
neka žive tamo, neka ne blijede,
neka čuvaju spomen na vojnike,
prijatelje koji su sanjali pobjede.
Zbog čega sva ta patnja cijela?
Zašto? Za čije se ginulo ideale?
Prošlost je vješto zamku razapela,
ne idite tamo, opet ćete biti budale.
Autor: Jakov Krišto
www.tomislavnews.com
