ŽIVOT MOŽE POČETI
Ušli smo u najintezivnije i najdinamičnije doba godine svakog Duvnjaka… kako onih što ih je ovo mjesto prikovalo kao kopljem, tako i onih što ih je život raspršio po bijelome svijetu pa sada pristižu sa svih strana.
Naravno, dame prije samog i premijernog pokazivanja u gradu, moraju odraditii barem tjedan dana intezivnog prženja na moru ili teško kvarcanje u nekom solariju… ne možeš se pojaviti u gradu bijelih nožurina, bruka… moglo bi se pomisliti da one tamo stalno rade, da ne viđaju ni sunca ni mjeseca… ali ovako “crne” ostavljaju dojam lagodnog zapadnjačkog života.
Neki će svoj dugo željeni odmor provesti na relaciji gruntovnica – katastar – geometar, jer je bezobrazni stric sa svojim pohlepnim sinovima unio ogradu u njihovo dvorište, a zajedničke njive u polju renta lokalnom poljoprivredniku.
Neki će pak odmor provesti u iščekivnju vodoinstalatera, keramičara, električara… koji se, naravno, neće pojaviti pa će ključ morati ostaviti susjedu jer je ovaj rekao da će u 9. mjesecu sigurno to odraditi… ista će ih agonija čekati i za Božić!
Da nam svima bude ugodnije i ljepše, koliko je znala i umjela, pobrinula se i lokalna vlast.
Ofarbali su nam zebre da znamo kuda prijeći cestu, a ne kao divlje svinje pretrčavati kud god ko stigne.
Iscrtali su nam bijele linije da bolje držimo pravac i da “ne idemo lijevo na križanju staze”.
Oživjeli su i semafor koji je bio na godišnjem odmoru. Sad opet veselo mijenja boje i štedi gume mnogima kojima je zbog njegovog nerada oduzimana prednost.
Krenula je i Seoska liga i mnogobrojni sportski događaji kao što je tradicionalna “Duvanjska desetka”, koja isto tako tradicionalno paralizira grad.
Lani me pita jedan stariji čovjek:
“Šta se događa, što se ne mere kroz grad?”
“Zbog Duvanjske desetke, trče ljudi kroz grad”, velim mu ja.
“Goni u šumu, bogati!” reče čovik odmahujući rukom.
Dokle nije mogla doprijeti općinska vlast, doprle su mjesne zajednice uključujući se u sveopći šušur organiziranjem manifestacija tipa “Dani sela”.
Naravno, to će organizirati one rijetke mjesne zajednice u kojima nije došlo do raskola, svađe, bitke zbog ćevapa, plaćanja i eventualnog dugovanja prema dobavljačima.
Ove godine sam ostao iznenađen kad sam vidio da se na jednoj takvoj zabavi odvija natjecanje u odbojci na pijesku. Nikako nisam mogao povezati Dane sela i odbojku na pijesku! Nije valjda i to neka naša tradicija za koju nisam znao? Pitao sam starije ljude… Kažu: “Mi od ‘Klisa i keraje’ nismo dalje makli.” No dobro, svejedno.
Samo nek je veselo!
Da sve bude na vrhunskoj razini pobrinuli su se i naši trgovci i ugostitelji laganim dizanjem cijena … čisto da se osjeti duh Zapada. Ugostitelji su posebno dovitljivi… preko dana su “thompsonovski” nastrojeni, domoljubno ganuti, a noću dovode nekakve Bubamare, Milice, Miloše itd. Tako da se puk nekom čudnom i obrnutom preobrazbom iz leptira pretvara u gusjenicu.
Trgovci su pak nabavili velike količine najomiljenijih artikala za pridošlu mladež, a to su električne cigare, Snus i Red Bull… to obrste kao termiti.
Ne moram vam govoriti da se sada i grad pretvorio u svatovsko mrjestilište.
To je to vrijeme izobilja koje kratko traje i u kojem ipak najbolje prolaze predatori!
Nek smo živi i zdravi, samo veselo!
Autor: Jakov Krišto
www.tomislavnews.com
