Postoji legenda o Zlatnom Jozi iz duvanjskog kraja, narodna je to predaja koju svatko tumači, razumije na svoj način. Rožani kažu da je to njih Zlatni Jozo, Viničani kažu njihov, ali uglavnom vezan je za duvanjski kraj.
Naša priča počinje u neke davne godine u duvanjskom kraju. Bio jednom (tako počinju sve bajke!) jedan lijep i siromašan mladić koji je teško mogao naći djevojku koja bi pošla za njega, jer, osim što je bio lijep i siromašan, bio je nekako za rad nesladak, majka mu je govorila kako je njezin sin toliko postidan da se stidi raditi kako ga netko ne bi vidio.
Došle neke godine, umrla majka, shvati Zlatni Jozo da ga samo vrijedna cura može izvući iz siromaštva i odluči otići do susjedne Rame naći djevojku koju bi oženio. Čim je stigao u prvo selo i reče što traži mještani ga uputiše do vrijedne Kate, koja je baš za njega. Ode Jozo do Kate, odmah mu se svidjela, svidio se i on njoj, pristade poći s njim u njegovo duvanjsko selo. Išli su preko Vrana i kad banuše napovir Duvanjskog polja, a bilo je vrijeme oko Gospojine, pogleda Kata kako se zlati polje od zreloga žita i upita:
“Jozo, čije je ovo polje i čije je ovo žito”?!
“Kate draga, moje je to polje i moje žito!”
“A sritnice mene, bogato ću se udati, ali Jozo moj zlatni, tko će sve to pokositi, pokupiti, ovrći?”
“Vidjet ćeš, Kate, kad svak prione za svoje, za pet dana sve polje pokošeno, a ti ćeš im pomagati”,
“Oću moj Zlatni Jozo, kako neću, a je li zbilja sve polje, jedan kroz jedan, tvoje?”
“Dobro, nije baš zavedeno na moje ime, ali je ova ljepota u mome srcu, moje je i nitko mi ga iz srca neće iščupati, a i ti ćeš ga voljeti kao i ja, tko ne bi volio ovo zlatno polje Duvanjsko?!”, reče to Jozo, od tada zvani Zlatni i jače zagrli Katu, a ona se nije branila, a i kako bi kad je u Jozinom srcu, osim Duvanjskog polja bilo mjesta i za nju.
I tako su živjeti dugo i sretno Zlatni Jozo i lijepa i vrijedna Kata iz Rame, sve im cvjetalo, polje rađalo, a dječica rasla k’o iz vode!
Od tada i uzrečica koja se prenosi s koljena na koljeno u duvanjskom kraju, kad netko sve što je narodno, prisvaja sebi: “Je, je, sve je tvoje k’o Zlatnog Joze Duvanjsko polje!” (Neki će reći, Roško, neki Viničko, neki…)
www.tomislavnews.com
