SVISVETSKO GROŽĐE
Noćna linija iz Minhena zacima
Tomislavgrad zadnja stanica.
Ajmo, što se čeka, iskačite!
Dobro, dobro, samo ne galamite.
Ruksak na rame, pravac doma.
Uzbrdicom, otprilike, frtalj sata hoda.
Vidim krov i dimnjak bez dima,
ispranu fasadu od kiše i sniga.
Podne, sunce zlati prozore joj stare,
Stao sam i pogledam sa strane.
Drvarica uredno složena pored loza
Puna grožđa crnoga.
Nejasno, Svisvete su,
a grožđe još je tu,
pogledat ću o čemu se radi.
Oprobam, a sočno grožđe sladi.
Nebo kraljevski plavo sjaji,
Kroz prozor dim se vidi.
Raskomoćen kavu pijem
Ravnim poljem pogled plovi.
Siva zavjesa polje zakri,
ptičji oblak se pojavi,
ponire pa uzlijeće, manevrira,
pa se skuplja, špijunira.
Ružne ptice juriš spremaju,
na zrelo grožđe atakiraju,
pa opet isto poniru pa uzlijeću.
Kruže ponovno, uzalud napadaju.
Opet se skupljaju, vrebaju.
Pusti kavu, vreću paši,
Idi dolje, nešto spasi
U boj, u boj za grozd svoj.
Drvarica suncem okupana,
Pored loza puna grožđa crnoga.
Na drvima crni mačak sjedi
žućkastim očima prodorno gledi.
Ej, halo, halo, mijau, mijau,
vesleo ga pozdravim.
Mijauknu radostan kad vidi mene,
pa kao lav gordo krene.
Autor: Ljuban Frano Marinčič
www.tomislavnews.com
