zvijezda.
dovoljna je samo jedna
da pokaže put.
makar bila i usamljena,
dovoljno svijetli
da se ne izgubim.
poput one iznad Betlehema
koja je mudracima s Istoka
pokazala Mudrost.
kraljima
je pokazala Kralja.
pastirima
Pastira svih pastira.
ma kako tamno
nebo života bilo,
na njemu uvijek ima
makar jedna zvijezda.
pokazuje mi
bar da nisam sam.
ne osvjetljuje puno,
ali dovoljno da vidim
gdje ću upraviti sljedeći korak.
i znam da je
tu zvijezdu
na nebo moga života
postavio Onaj
koji ih je mnoge prosuo
po svom nebu
da tamnu rasvjetljuju noć.
vjerujem,
prijatelju,
da si ta zvijezda
na nebu moga života
upravo ti.
tvoj primjer
za mene je ispit savjesti
ljubim li dovoljno
i činim li sve što mogu
da dođem bliže Njemu.
tvoje riječi
za mene su poticaj
da se odvažim
pružiti onaj korak
kojega se bojim
da dođem bliže Njemu.
hvala ti,
prijatelju,
što si ponekad i usamljen,
ali ustrajno svijetliš
kako ja ne bih bio izgubljen
i kako bih znao put
za doći do Njega.
u nadi da ću nekada
i ja tako znati sijati
na nebu tvoga života,
još jednom ti želim reći
hvala.
ali i da te volim.
a za to,
nadam se,
da riječi nisu potrebne.
a hvala i Tebi,
Stvoritelju svake zvijezde,
što si mi darovao zvijezdu
skrivenu u prijatelju
kako bi me on,
uz Tvoju pomoć i milost,
uveo u Tvoju blizinu.
čudesan si
i u zvijezdama
i u prijateljima.
Autor: Nikola Jurišić
www.tomislavnew.com
